Povodom obilježavanja 23. godišnjice od genocida u Srebrenici, podsjetila je da se svakog 11. jula nakon 1995. godine hiljade ljudi okuplja u Potočarima u sjećanje na žrtve genocida, najstrašnijeg zločina počinjenog na evropskom tlu nakon Drugog svjetskog rata.

- U tih nekoliko julskih dana prije 23 godine, više od 8.000 muškaraca i dječaka sistematično i brutalno je pogubljeno, a 30.000 ljudi nasilno je raseljeno. Od tada su porodice žrtava, naročito majke koje su izgubile muževe, sinove i braću, u hrabrom hodu ka pravdi i priznanju - navdi Mijatović.

Ocijenila je da su pravdu i priznanje na tom putu djelomično i našle jer je Međunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju utvrdio je da je u Srebrenici počinjen genocid i izrekao presude nekim od ratnih zločinaca koji su taj genocid organizirali i u njemu učestvovali.

Porodice žrtava traže da se njihovi najmiliji pronađu, ali spor proces identifikacije nanosi im dodatnu patnju, oni traže zdravstvenu zaštitu da liječe traume, a pomoć koju dobiju je neadekvatna, traže i odgovornost, ali su brojni ratni zločinci i dalje nekažnjeni na slobodi.

- Traže priznanje, ali mnogi njihovu patnju ignoriraju, osuđuju ili negiraju, a to je jedna od najvećih uvreda koju moraju trpjeti u vremenu nakon stradanja njihovih najmilijih. Ipak pronalaze snagu da nastave borbu za istinu i pravdu, uprkos negiranju i umanjivanju genocida - ističe Mijatović.

Naglašava da obrazovni sistem u Bosni i Hercegovini još uvijek karakteriziraju jednonacionalne škole i sistem "dvije škole pod jednim krovom", kazavši da bh. obrazovanje karakterizira i zataškavanje istine o prošlosti, a činjenicama o događajima u nedavnom ratu se manipulira.

- Takva situacija održava etničke podjele koje su omogućile prošle i sadašnje tenzije, i koje onemogućavaju pomirenje i mir što se mora promijeniti. Preživjeli srebreničkog genocida moraju dobiti odgovarajuću socijalnu zaštitu i bolju pravnu pomoć da ostvare prava i dobiju obeštećenje - kaže Mijatović.

Nadalje, kaže ona, političke i sudske vlasti u BiH i Srbiji moraju unaprijediti saradnju i identifikacijom i kažnjavanjem ratnih zločinaca okončati praksu nekažnjavanja, moraju, dodala je, više uložiti u identifikaciju žrtava genocida i rasvjetljavanje sudbine onih koji se i dalje vode kao nestali.

Vlade i donosioci odluka moraju usvojiti dugoročne politike djelovanja, kojima će ustanoviti ličnu odgovornost krivaca i fokusirati se na obrazovanje što mora biti zajednička odgovornost, prvenstveno BiH i Srbije, ali i svih drugih evropskih zemalja, ne samo na području bivše Jugoslavije.

Istaknula je i da bi evropske zemlje trebale pružati više podrške građanskim inicijativama za pomirenje i uticati na političare i druge javne ličnosti u Srbiji i BiH, da prestanu negirati prošlost i počnu graditi inkluzivnije obrazovne sisteme i društva.

 - Baš kao i holokaust i genocid u Ruandi, ni genocid u Srebrenici nije se desio slučajno. Počeo je puno prije nego što je izvršen. Počeo je kad su ljudi izdvajani na osnovu etničkog porijekla. Rastao je kroz javni diskurs, uz pomoć nekih medija, koji su dehumanizirali ljude i marginalizirali kritičke glasove. Uobličen je kao sistematično i poduzetnički organizirano istrebljenje velike grupe ljudi, pred očima pasivne međunarodne zajednice, a traje i danas, kroz negiranje i nekažnjavanja - naglašava Mijatović.

Za komesarku za ljudska prava Vijeća Evrope Dunju Mijatović  genocid  u Srebrenici predstavlja jednu od najmračnijih stranica evropske historije zbog čega je zaključila da ukoliko se želi ispisati svjetlija budućnost ne smije se zaboraviti prošlost i sve žrtve moraju se tretirati kao svoje žrtve, bez političkih ili etničkih konotacija.

(Fena/Alen Avdić)