Njen brat je bio zdrav muškarac u ranim pedesetim godinama, ozbiljno je shvatao koronu, čuvao je i sebe i roditelje, u bolnicu je otišao na svojim nogama.

Do posljednjeg trenutka njegova sestra se nadala da će barem on preživjeti. Nedavno je Vesna obilježila tužnu godišnjicu, ali još joj je teško govoriti o tragediji.

Velika utjeha joj je nećakinja Mia Popović (17), kćerka jedinica njezinog preminulog brata. Iako je i djevojčica bila s njima u kući, kada je korona harala domom Popovića, nju je, nekim čudom, zaraza zaobišla. Posljednje riječi Mijinog tate, prije nego što su ga priključili na respirator, bile su, kako je sretan što je njegova kći, koju voli najviše na svijetu, negativna na covid. I za Vesnu se, testiranjem, ispostavilo da je negativna na koronavirus, ali korona je ipak narušila i njeno zdravlje. I danas se bori s posljedicama tragedije koja ju je pogodila prije godinu dana, a tragedije se prisjetila emotivnim riječima.

-Godina prođe dan nikad najdraži, a korona i dalje divlja, hara kao i aprila 2020. kada vas je u nekoliko dana jedno za drugim uz nesnosan bol onako opako i podlo odnijela. Sjećam se riječi tvojih na početku ovog zla dragi brate :" Ovo će biti horor". I poruka zadnja tvoja, da ti je najvažnije da tvoja ljubimica najdraza tvoja kćerkica Mia nije pozitivna. I naslutio si tada na moje cuđenje odakle ti to, i bio si u pravu bio je to horor i gori nego si i mogao da zamisliš, i koji traje i danas. I naučih tada i da tuga boli i ne prestaje. Prošla je godina od kada niste sa nama i od tada jos uvjek ja i Mia osluškujemo, očekujemo da se na vratima pojave vaša najdraža lica, tatino, bakino i dekino.

Zato čekam da se nađemo skupa " tamo negdje sa očima izvan svakog zemaljskog zla", koje nam je otimalo dan po dan i na kraju uzelo i vaš zadnji udah. Čekam da krenem jednom putem kojim je otišlo bezbroj čistih i čestitih, plemenitih duša i koje još uvijek nevine odlaze poput vas, napisala je između ostalog Vesna.


(Admir Oručević)