- Još od 2015. godine je priča o prodaji Skenderije živa i očito je da pojedinci koji stoji iza toga još uvijek nisu odustali od svojih ciljeva. To je javno dobro koji su građani pravili samodoprinosima. Nemam ništa protiv da se gradi neka nova privatna savremena dvorana, ali to neka rade na drugom mjestu, Skenderija mora ostati građanima kao javno dobro – ističe Nikšić.

Nikšić naglašava kako postoji mnogo načina da se Skenderija obnovi, uključujući i evropske fondove.

- Imaju baš fondovi specijalno naminjeni za obnovu historijskih objekata u centru grada. Dakle, postoji mnoštvo načina kako možemo obnoviti Skenderiju. Potrebno je da skinemo onu farbu i vratimo Skenderiju u izvorni oblik, jer sva poenta tog objekta i jeste da on bude u betonu. Vanjštinu treba vratiti u izvorno stanje, o tome kako treba urediti unutrašnji prostor i za koju namjenu možemo diskutirati. Ali Skenderiju je potrebno vratiti građanima – navodi Nikšić.

Nikšić se osvrnuo i na svoj čuveni uradak „If a wasn't muslim“ koji ga je proslavio prije dvadesetak godina i pitanje identiteta.

- To je bilo 2003. godine, u SAD je vladala užasna islamofobija nakon napada 11. septembra. Ja sam imao potrebu kroz umjetnost progovoriti o tome i skrenuti im pažnju na činjenicu da ono što se nama kao muslimana u BiH desilo, može se desiti i u SAD te da ne rade to. A onda dođem u Sarajevo i vidim jednu potpuno drugu vrstu diskriminaciju – situaciju u kojoj muslimanska većina diskriminiše sve ono koji se u nju ne uklapaju. I to ne samo nebošnjake, nego čak i one Bošnjake koji im nisu po volji. Meni su govorili šta ćeš ovdje, ne pripadaš njima, nisi naš, jer nisi bio u ratu – kazao je Nikšić.

(Ajdin B.)