Uočili su je Mirsad Zulum i njegov sin prije desetak dana na plantaži lješnika, koju godinama obrađuju. Ovakvo nešto nikada do sada nije vidio, priča Mirsad i dodaje da je to za njega pravo čudo.

“Bila je rupa, malo vode, dole je sigurno zemlja. Sad ima još malo vode, ali ne puno. Da je podzemna voda, morala bi izvirati, ali nema je. To je čudestvo. Kad smo mjerili, bilo je tri metra od vode. Koliko je dole bilo ne znam. Nismo smjeli bliže da ne bi u rupu otišli”, priča Mirsad.

Godinama se na ovoj zemlji uzgajalo različito voće i povrće. No, to ne vidi kao razlog otvaranja zemlje. Zanimljivo je da drvo lješnika, koje se nalazi odmah uz jamu, nije propalo. Iako je trenutno u krivom položaju, sačuvalo se. Ipak, da je propalo, možda bi se moglo naslutiti koliko je jama duboka.

“Nije moglo od žila, a i ovaj šlauf za navodnjavanje nije ni on pukao. Kako nije pukao, ne znam, ali eto, ostao i lješnik i ovo za navodnjavanje”, kaže Mirsad Zulum.

Inače uobičajenu svakodnevnicu začinila je pojava jame, i mještanima Gornjeg Vakufa Uskoplja dala dovoljno povoda za stvaranje različitih teorija o razlozima njenog nastanka.

“Valjda ledina i kiša je padala, močvarno i upalo”, kaže jedan mještanin, dok drugi ima različit stav:

“Stara je svjetina, a puno je ratova bila, i tu je neko ukopan, a taj ko je to dirnuo on je nedužan, nije znao. Zato se to tu pojavilo”.

“Dobro je ovo, daj Bože da ne bude opomena, daj Bože da je kazna. Ako bude opomena, Boga mi”.

“To su predznaci sudnjeg dana, sve ovo što se dešava, ratovi, sve, pojavljuju se te rupe, to su podzemne vode koje prolaze kroz zemlju. Imaju neki kanali, prolaze, pojavljuju se te rupe i to propadne. Kaže čudo, nije to čudo”, samo su neki od komentara mještana.

Da ipak nije riječ o čudu, već o prirodnom procesu potvrđuje i sarajevski profesor, Vedran Zubić. Dodaje da se takve jame stvaraju kada je u osnovi krečnjak, koji je termolabilan i vodootopiv.

“Onog trenutka kada je višak vode njega sprao, taj kraški proces zove se korozija, pedosferni pokrov dakle sedimentacija koja je na njemu gubi oslonac i gravitacijski propada. Ono što se dešava duži vremenski period, nešto što ‘jede’ krečnjak, on se obruši i pedosfera vertikalno propada. Te rupe su prisutne svugdje, odnosno jame, najčešće se dešavaju prirodnim putem, a može se i vještačkim putem izazvati”, objašnjava profesor geografije, Vedran Zubić.

Da li je nastala vještačkim ili prirodnim putem Mirsadova jama, čini se da nikada nećemo saznati, jer će ista uskoro biti zatrpana novom zemljom, piše N1.

(Ajdin B.)