- Kada smo se prvi put sastali mi koji smo ostali nakon povlačenja Jugoslovenske armije iz bolnice, moj brat je predložio da ja budem direktor, jer sam po specijalizaciji infektolog. "on svakako neće imati mnogo posla sad, pa neka se on bavi organizacijom", rekao je tada moj brat i to je prihvaćeno, izjavio je Bakir Nakaš u podcatsu U kontru sa Draganom Markovinom.

U toku ovog razgovora ispričao je kako je dva puta kao bivši direktor, praktično protjeran iz bolnice.

- Prvi put je bilo kada je SDA odlučila da treba "osvojiti" ovu bolnicu, koja nije bila pod njihovom kontrolom. "Osvajanje" su odlučili provesti preko supruge Bakira Izetbegovića, Sebije Izetbegović. Na raspisanom konkursu, na kojeg se prijavilo nas četvero, ja kao bivši direktor sa bio plasiran na posljednju poziciju. Od komisije koja je odlučivala, kao neko sa toliko iskustva u menadžmentu u zdravstvu, dobio sam najlošije ocjene. Prvorangirana je bila očekivano Sebija Izetbegović. Tada je odlučeno da budem poslan u penziju, iako mi je ostalo još neke četiri godine da sam mogao raditi. Međutim, možda je i bolje tako, ispričao je Nakaš.

Drugo "protjerivanje" bilo je za vrijeme pandemije koronavirusa, piše Oslobođenje.

- Iz zdravstvenog sistema su pozvali sve one koji mogu pomoći da se jave. Tako smo se u Opću bolnicu javile kolege Dragan Stevanović, Željko Ler, koji je epidemiolog i ja kao infektolog. Prijavili smo se na volonterskoj osnovi, u želji da pomognemo. Radili smo na uspostavi sistema djelovanja u toj bolnici u vrijeme pandemije. A onda je neko odlučio da penzioneri više nisu potrebni, tako da su mi se "zahvalili", dodao je Nakaš.

Spomenuo je i kako mu je na samom početku rata bio zabranjen ulazak u bolnicu.

- Na sedam dana prije nego što će JA napustiti bolnicu, a napustili su je 9. maja 1992., dao sam otkaz, jer sam vidio šta se dešava. Tako su, između ostalog, u bolnicu raspoređeni niški specijalci. Nije mi imalo smisla da jedna takva jedinica bude raspoređena u bolnici. Međutim, kada sam nakon nekoliko dana došao da uzmem neke svoje stvari, nije mi bio dozvoljen ulazak, rekao je Nakaš.

Ispričao je i kako je Opća bolnica stekla povejerenje Sarajlija.

- S obzirom na svoju prošlost, na početku rata Sarajlije nisu baš sa povejrenjem gledale na Opću bolnicu. A onda kada se dogodio prvi masakr na Markalama, vidio sam da svi idu na Klinički centar na Koševu. Tada sam sjeo u ambulantna kola i otišao na Koševo, gdje je veliki broj povrijeđenih čekao, zato što nisu odmah svi mogli biti primljeni zbog velikog broja ranjenih. Tada sam u vozilo stavio desetak ranjenika i prevezao ih u Opću bolnicu gdje im je ukazana medicinska pomoć. To je bila ta prelomnica kada su Sarajlije stekle puno povjerenje u bolnicu, ispričao je Nakaš.