Razlozi za pritvor opisani su u članku 132. tačke b) i d) ZKP BiH, odnosno zbog opasnosti da bi boravkom na slobodi osumnjičeni mogli ometati istragu, prikrivati dokaze, te vršiti utjecaj na svjedoke ili saučesnike, kao i općih okolnosti počinjenog kaznenog djela, gdje bi puštanje osumnjičenih na slobodu moglo izazvati uznemirenje javnosti i populacije žrtava.

Prema podacima iz SIPA-a i Tužilaštva BiH, uhapšene su osobe sa područja Sarajeva i Konjica, a radi se o osobama koje se sumnjiče za zločine nad srpskim stanovništvom na području Konjica.

Tužiteljstvo BiH potvrdilo je da su osobe uhapšene zbog osnovane sumnje da su počinile kazneno djelo iz člana 172. KZ BiH "Zločin protiv čovječnosti", na području mjesta Bradina tokom 1992. godine.

Navodno uhapšen i amidža Nermina Nikšića, predsjednika SDP-a

Prema pisanju portala Pogled.ba, tamo je u maju 1992. godine ubijen veći broj osoba srpske nacionalnosti, a zapaljena je i mjesna pravoslavna crkva. U saopćenju Tužilaštva BiH stoji kako se osumnjičeni terete za ubistva, zlostavljanja, silovanja i progone civilnog stanovništva.

"Radi se o osumnjičenima za zločine počinjene u proljeće i ljeto 1992. godine na području Konjica i okoline, koji su rezultirali uklanjanjem i prisilnim preseljenjem gotovo cjelokupne populacije stanovništva srpske  nacionalnosti  s tog područja. Među navedenim zločinama, obuhavćena su ubistva, mučenja, silovanja, zlostavljanja i progoni žrtava", stoji u saopćenju Tužilaštva BiH kojeg smo dobili.

Portal Slobodna Bosna piše da je riječ o zločinima nad srpskim civilima u mjestu Bradina kod Konjica. Dodaju da su uhapšeni uglavnom bivši pripadnici jedinice "Akrepi", a među njima zapovjednik te jedinice Midhat Pirkić zvani Mitke, te Šefko Nikšić, amidža Nermina Nikšića, sadašnjeg predsjednika SDP-a BiH i nekadašnjeg premijera Vlade FBiH.

Navedeni članak Kaznenog zakona BiH predviđa kaznu zatvora najmanje 10 godina ili kaznu dugotrajnog zatvora za zločine protiv čovječnosti. Takva kazna slijedi onome ko, kao dio širokog ili sistemskog napada usmjerenog protiv civilnog stanovništva, znajući za takav napad, počini ubistvo, istrebljenje, odvođenje u ropstvo, deportaciju ili prisilno preseljenje stanovništva, zatvaranje, mučenje, silovanje i slično.

Kada su u pitanju uhapšene osobe, ovo su imena uhapšenih osoba koje se sumnjiče za ratne zločine na području Konjica:
 
- Nikšić Šefik, rođen 1945. godine u Konjicu
- Alikadić Adnan, rođen 1962. godine u Konjicu
- Pirkić Mitko, rođen 1962. godine u Konjicu
- Ćosić Safaudin, rođen 1974. godine u Konjicu
- Cakić Muhamed, rođen 1968. godine u Konjicu
- Hebibović Ismet Broćeta, rođen 1956. godine u Konjicu
- Balić Redžo, rođen 20.04.1952. godine u Konjicu
- Lukomirak Hamed, rođen 1971. godine u Konjicu
- Padalović Almir, rođen 1968. godine u Mostaru
- Jusufbegović Sead, rođen 1941. godine u Konjicu
- Ćibo Senadin, rođen 1967. godine u Konjicu
- Ramić Agan, rođen 1962. godine u Konjicu
- Ramić Esad, rođen 1966. godine u Konjicu.

Srbi mučeni u logoru u Čelebićima

Kako piše Slobodna Evropa, prema presudama u Haškom tribunalu, u Hangaru šest nekadašnje kasarne Jugoslovenske narodne armije (JNA) u Čelebićima nalazilo se oko 240 zatočenih Srba iz Konjica i okolnih sela koji su mučeni, zlostavljani i ubijani.

Uslovi u hangaru su bili izuzetno teški. Zatočenici su sjedili na podu, nisu imali vode, sa njima se surovo postupalo i bili su izloženi poniženjima, što su potvrdili i zaštićeni svjedoci tokom suđenja u Haagu.

"Naslonjen sam uz zid. Neko mi je s leđa stavio gas masku na glavu. Maska je bila zategnuta, nisam mogao da dišem. Naređeno mi je da legnem na asfalt. Skinuli su mi gaće do koljena. Osjetio sam da sam posut nekim prahom. Uzeli su me za ruke i noge i stavili pod šaht. Poliven sam vodom i tada sam osjetio strašnu bol i opekotine", svjedočio je jedan od bivših zatočenika iz logora u Čelebićima.

Podsjećanja radi, zbog ratnih zločina nad Srbima u logoru Čelebići u Haškom tribunalu osuđeni su Hazim Delić na 18 godina zatvora, Esad Landžo na 15 godina zatvora i Zdravko Mucić na devet godina zatvora.

Kako prenosi Slobodna Evropa, Tužilaštvo BiH je još 2011. godine donijelo naredbu o sprovođenju istrage protiv više od 10 osoba zbog počinjenih ratnih zločina nad žrtvama srpske nacionalnosti na području Konjica.

Tužilaštvo BiH je, sprovodeći istragu o ratnim zločinima na području Konjica, u predmetu Alagić i drugi, došlo do saznanja i dokaza o ratnim zločinima počinjenim nad više desetina žrtava srpske nacionalnosti na području mjesta Bradina i drugih lokacija, kao i osumnjičenim osobama koje se mogu dovesti u vezu sa ovim ratnim zločinima, rečeno je tada iz Tužilaštva BiH.

Prethodno je Tužilaštvo BiH takođe 2011. godine podiglo optužnicu protiv Miralema Macića, koji je optužen za ratni zločin protiv srpskog civilnog stanovništva. Prema optužnici, Macić je za vrijeme rata u BiH, kao pripadnik rezervnog sastava tadašnjeg MUP-a RBiH u Mostaru, u mjestu Bradina u općini Konjic, učestvovao u nečovječnom postupanju prema civilima srpske nacionalnosti.

Miralem Macić je prije okončanja postupka preminuo, tako da ne postoji pravosnažna presuda kada je u pitanju Sud Bosne i Hercegovine za zločine na Bradini kod Konjica, a na području te općine je, prema pisanju Slobodne Evrope, stradalo 88 osoba srpske nacionalnosti.

Suđenje Zrinku Pinčiću zbog silovanja

Jedan od onih koji su osuđeni zbog zločina na području Konjica bio je i Zrinko Pinčić, koji je 2014. godine osuđen na šest godina zatvora za ratni zločin protiv civilnog stanovništva na području ove općine. Pinčić je, prema navodima optužnice, bio tajnik Hrvatskog vijeća odbrane (HVO) Hrasnica pri brigadi "Herceg Stjepan" Konjic. Optužen je da je od novembra 1992. do marta 1993. godine, naoružan i u vojnoj uniformi, osobu A više puta prisilio na seksualni odnos, držeći svaki put pušku pored kreveta.

U to vrijeme svjedokinja A boravila je u napuštenoj srpskoj kući sa nepokretnom majkom, sestrom, rodicom i njihovom maloljetnom djecom. Svjedokinja je kazala da ju je Pinčić odveo u drugu sobu nakon što ju je izabrao "da spava s njim", rekavši da će u protivnom doći njih 15 i silovati je. Istakla je da je zlostavljanje trajalo do marta 1993. godine.

"Pitao me je da li uživam. Odgovarala sam ono što njemu odgovara. A šta sam mislila? Lijep je metak, lijepo je umrijeti. Da sam sama, pružila bih otpor, radije bih umrla. Ali kad znam da su u drugoj sobi djeca - šuti i odradi posao. Nekad pomislim da duše više nemam. Psihički, to je teret koji moram nositi", rekla je svjedokinja A, koja je Donje Selo kod Konjica napustila krajem aprila 1993. godine.

Međutim, optuženi Pinčić je, svjedočeći u svoju korist još tokom 2008. godine, rekao da je sa zaštićenom svjedokinjom A bio u ljubavnoj vezi, kazavši da je spreman ići skupa s njom na detektor laži kako bi dokazao da su bili skupa i voljeli se. Optuženi je ispričao kako je, nakon što je protjeran iz Hrasnice, sa ženom i djecom otišao u Donje Selo. Međutim, negirao je da je u tom periodu bio vojno lice, kazavši da jeste radio pri HVO-u i nosio pušku, ali da je uniformu nosio nekada, kada su civilne stvari bile na pranju.

Optuženi je dodao da je svjedokinja A bila "raspoložena" kada je dolazio, te da nikada nije primijetio da ona možda ne želi da se nešto desi među njima. Sredinom aprila 1993. godine, prema sjećanju optuženog, njegova supruga Mila saznala je za vezu sa osobom A, te prijetila da će se "obračunati s njom".