Prerano stavljanje djeteta u uspravan položaj može biti opasno. Stopala beba nisu u potpunosti razvijena. Mekana hrskavica i mišići koji se tek formiraju mogu se oštetiti. Zato može doći do deformiteta stopala i koljena, a pod težinom tijela potkoljenice se krive što dovodi do deformiteta kičme.

Korišćenjem sprava, poput dubka, uskraćujemo djetetu neophodna iskustava kroz koje treba da prođe u procesu prohodavanja. Dijete mora naučiti da se samo podiže u uspravan položaj i da u njemu održava ravnotežu. Djeca koja su provela neko vrijeme u dubku kada prohodaju, često padaju zbog gubitka ravnoteže. Ako pritom nisu prošli kroz fazu puzanja, problem će biti i savladavanje prepreka i najčešće padaju na glavu, jer nisu naučila da se dočekaju na ruke.

Štetnost sprava za hodanje je daleko veća jer suzbijaju prirodan nagon za kretanjem što ometa pravilan psiho-motorni razvoj.

Ne postoji određeno vrijeme kada dijete treba da prohoda, ali se to najčešće događa između 14. i 16. mjeseca, s tolerancijom i do 4 mjeseca, što znači da je sve u redu ako dijete počne samostalno da hoda s 10 mjeseci, takođe i ako prohoda u 21. mjesecu. Svako dijete ima svoj ritam sazrijevanja koji treba poštovati i pomoći mu da uspješno savlada sve faze razvoja motorike.

(Alen Avdić)