STBIH je sindikat koji ne zastupa radnike u javnom sektoru nego naprotiv govori u ime onih radnika koji već dva mjeseca sa ili bez adekvatne zaštite stoje na svojim radnim mjestima doslovno usred minskog polja korona virusa a po ovim izmjenama bi možda trebali raditi i do 72 sata sedmično i to za nekih cca 300 i nešto KM. STBIH govori u ime onih čije firme ne rade i za april su već masovno najavile ili isplate minimalnih plaća ili otkaze ugovora o radu a po ovim Izmjenama bi trebali „biti na čekanju“ i „čekati na sadaku svog poslodavca“

 Ove Izmjene koje je predložilo resorno Ministarstvo a Savez sindikata kategorično odbio nisu manifestacija solidarnosti radnika javnog sa radnicima realnog sektora kako se nastoji predstaviti već dokaz neuspjeha vlasti da omogući poslodavcima da zadrže sve radnike i garantuju im barem te mizerne plaće koje su imali prije početka pandemije. Umjesto toga im se omogućava da doslovno „porobe“ sve radnike i iste ponovo vrlo nehumano i nepravedno postavi u poziciju da upravo oni jedini podnesu teret privrednog kolapsa izazvanog stanjem nesreće.

STBIH je Ministarstvu za rad i socijalnu politiku FBIH uputio svoje primjedbe na predložene Izmjene sa zahtjevom da se ovakav sraman Nacrt povuče. Od svih klubova stranaka u Parlamentu smo tražili da ni u kom slučaju ne dozvole da ovaj neustavni i krajnje nehumani pokušaj porobljavanja radnika prođe. Također smo predložili da se u praksu vrati sektoralni socijalni dijalog i da poslodavci i sindikati u svim djelatnostima od kojih je svaka specifična i različito pogođena posljedicama stanja nesreće kao i na nivou samih kompanija zajednički kolektivnim ugovorima dogovore mjere koje će sačuvati biznise ali i radna mjesta istih.,navodi se u saopćenju.


(Lejla Trle)