Završeno je 21. Svjetsko prvenstvo u fudbalu, koje se ove godine odigralo u Rusiji. I kao što nekada davno Nick Hornby u "Stadionskoj groznici" reče da se godine dijele na one u kojima se igra Mundijal i na one u kojima se ne igra Mundijal, ostaje žal kao da si upravo ispratio voljenu osobu na daleko putovanje.
Godine se, zaista, dijele na one u kojima se igra Svjetsko prvenstvo u fudbalu i na one u kojima se ne igra. Igrajući se te neobične igre životnih godišnjih prestupnosti, osuđeni smo na čekanje povratka voljene osobe u naredne četiri godine, ili konkretnije u naredne četiri i po godine s obzirom da se naredni Mundijal u Kataru, 2022. godine, igra pred samu zimu. Uostalom, brojni se boje da li će im se njihova ljubav uopće vratiti, jer sve su češće glasine da je uništena u pakosti pohlepnog vremena koje se danas ne dijeli na godine u kojima se igra ili ne igra SP, nego se dijeli na godine u kojima ima više ili manje novca.
Volim se prisjetiti svoje prve ljubavi. Moja prva ljubav se zove Svjetsko prvenstvo u fudbalu 1994. godine. Sjedinjene Američke Države. Brazilci koji se drže za ruke. Nenormalno dobri Šveđani i pletenice velikoga Henrika Larssona, ludi Bugari, neviđeni gol Saeeda Al-Owairana protiv Belgije kao na PES-u i najmagičniji trenutak u historiji svih Mundijala koje sam do sada sa divljenjem ispratio, a ispratih sam ih ukupno osam. Roberto Baggio! Ako je fudbal tiha patnja svih nas nenormalnih zaljubljenika u tu prokletu igru koja od sretnog djeteta pravi muškarce koji plaču, onda je Roberto Baggio moja prva životna simpatija.
Suton je, uveliko je proljeće. Romantična su vremena. Lagani povjetarac koji se i dalje, s vremena na vrijeme, pojavi iz čarobne lampe. Stari duhovi Pasadene i kultni repić koji se vijori na prokletim vjetrovima kalifornijskog sunca.
Kada zavoliš fudbal zbog te romantike, ne možeš nikako da ga preskočiš. U svim historijskim knjigama kada naiđete na romantiku naići ćete na Roberta Baggija. Suton je, uveliko je proljeće, a ljeto već kuca na vrata svojim ogromnim šakama i najavljuje paklene vrućine. Stari duhovi Pasadene i kultni repić koji se vijori na prokletim vjetrovima kalifornijskog sunca. Dan kada mi je neko prvi put u životu slomio srce. Prokleta romantika i prokleti fudbal. Nažalost, ovisnik sam i dan danas, 24 godine kasnije.
Nešto ranije, četiri godine prije Mundijala u SAD-u, kamere su snimile malog dječaka sa prutom u rukama koji je dvostruko veći od njega i sa jaknom na njemu, kao da je preko sebe nabacio roditeljski jorgan kojim mu se pokrivaju svi ukućani. Dječačić koji skače sa kamena na kamen, tjerajući nestašne koze koje ga se uopće ne boje.
Taj dječak prije 28 godina i ta slika. Taj maleni čoban danas je jedan od najboljih fudbalera na Planeti. Taj maleni pastir danas je viceprvak svijeta sa svojom Hrvatskom, istom onom Hrvatskom koja ga je prije samo nekoliko sedmica proglašavala judom, jeretikom i fudbalskom vješticom čiju izdaju treba platiti spaljivanjem na stubu srama. Taj maleni čoban danas je najbolji fudbaler Mundijala u Rusiji. Taj maleni pastir je, možda, najbolji fudbaler koji je ikada kročio Balkanskim poluotokom. Taj maleni čoban je nekada igrao u Premijer ligi Bosne i Hercegovine, a danas je najbolji fudbaler svijeta na svojoj poziciji, motor Real Madrida, motor reprezentacije Hrvatske, lucidni kreator koji je pobijedio u posljednjih 10 finala ne računajući jučerašnje na Luzhnikiju. Taj čoban/pastir je viceprvak svijeta.
Prvi Lukin let prema zvijezdama, ili pokušaj leta na poderanim krilima sreće, dogodio se u ljeto 2003. godine u Mostaru. Zdenko Džidić tada je bio potpredsjednik Zrinjskog, te se vrlo dobro sjeća Lukinog dolaska u Mostar na posudbu iz zagrebačkog Dinama.
"Sin mi je preporučio da uzmemo Luku Modrića, jer je u njemu vidio potencijal, iako su mi u Dinamo Zagrebu rekli: 'Šta će vam taj mali, žgoljavi, preslab je za vašu ligu?!' Luka je bio toliko fizički inferioran da nije mogao izdržati cijelu utakmicu. Oko 60. minute uvijek je dizao ruke i tražio zamjenu", svojevremeno je rekao Zdenko Džidić.
"Luka Modrić je bio neobično krhke građe, pa sam mu na pripremama povećavao treninge, postupno ga uvodio u ekipu. I odmah se vidjelo da je igrač izvanredne tehnike, sjajnoga pokrivanja prostora, s izraženim smislom za organizaciju igre. Odmah je postao ljubimac publike, a to mi je ponekad znalo donijeti i probleme. S Lukom sam imao dogovor da, čim osjeti umor, odmah signalizira zamjenu. Igrali smo protiv zeničkog Čelika, na samom početku prvenstva, na terenu je bilo valjda 50 stepeni Celzijusa, i Modrić je već nakon pola sata tražio zamjenu. Povlačim ga iz igre, a publika negoduje. No, nemam izbora, umrijet će mi dečko na terenu", prisjetio se Džidić Lukinih trenutaka u dresu Zrinjskog.
Petnaest godina kasnije, 172 centimetra visoki Zadranin, Luka Modrić, je sve! Luka Modrić je i onaj maleni pastir u pet brojeva većoj i poderanoj jakni. Luka Modrić je i onaj "šmrljo" iz Zrinsjkog koji je zbog vrućine morao da napusti igru u 30. minuti. Luka Modrić je onaj dragulj koji je prodat za 21 milion eura iz redova zagrebačkog Dinama u redove slavnog Tottenhama (što je tada bio presedan u svijetu fudbala), istog onog kluba kojeg je iz dna duše mrzio sa početka teksta spomenuti Nick Hornby. Luka Modrić je najbolji veznjak na Planeti. Luka Modrić je srce Real Madrida. Luka Modrić je najbolji igrač Mundijala. Luka Modrić je viceprvak svijeta. Luka Modrić je višestruki osvajač Lige šampiona. Luka Modrić je onaj mali pastir, maleni i skromni sin Stipe Modrića i Radojke Dopuđ. Luka Modrić je maleni dječak iz sela Modrići nedaleko od Obrovca. Luka Modrić je šampion!
Ne mogu, a da se ne prisjetim još jednog čovjeka, koji je jednako dobro odigrao SP kao i Luka Modrić, a rijetko ga ko spominje. Da Luki nisu dali nagradu za najboljeg igrača Mundijala, ja bih mu je dodijelio bez imalo razmišljanja. N'Golo Kante. Priča ovog omalenog veznjaka čije porijeklo vodi iz Malija jednako je impresivna kao i Modrićeva.
N'Golo Kante, uprkos tome što je uz Mbappea i Griezmanna bio najbolji francuski fudbaler na ovom SP, bio je veoma skroman nakon što je njegova reprezentacija osvojila Svjetsko prvenstvo u Rusiji pobjedom nad Hrvatskom.
Naime, kada je počelo slavlje na moskovskoj kiši, Kante se pomjerio u stranu, te je gledao svoje fudbalere kako slave. Nije to nikakvo iznenađenje, jer je N'Golo poznat kao veoma tih i povučen momak, koji nikada ne želi da je u centru pažnje. Kantea, koji je ne tako davno proglašen za najboljeg igrača Premiershipa i koji je bio udarni pogon u titulama Leicestera i Chelseaja, je zapazio njegov reprezentativni kolega Steven N'Zonzi i onda mu uručio pehar kojeg je od svih Francuza najviše zaradio. Maleni Kante je prvak svijeta. Maleni Kante je bio najbolji fudbaler Francuske na ovom SP. Zaboravite Mbappea, Griezmanna i Pogbu, taj mali Kante je bio udarna igla Galajskih pijetlova koji su se po drugi put okitili titulom najboljih na Planeti.
N'Golo, koji je ime dobio po kralju N'Golu Diarri, je krunisan u kralja Francuske. Francuzi su u svlačionici, autobusu i hotelu pjevali pjesme posvećene Kanteu, a on se samo sramežljivo osmjehivao i zahvaljivao saigračima. Kralj koji je svojom skromnošću, skrušenošću, teškim radom i teškim životnim prilikama u kojima se nailazio kupio srca svih zaljubljenika u fudbal.
N'Golo Kante i njegova priča su nevjerovatna inspiracija za sve naraštaje. Ne znate ga? Ne vidite ga? Nikada niste čuli za njega? Ne primjećujete ga na travnjaku?
N'Golo je onaj maleni skromni momak koji lomi stijene i pomjera brda svojim fudbalom, ali ne radi to kako bi zadivio ljude, nego kako bi obavio svoj posao. Radi to u skromnoj tišini. Onako u miru, bez podizanja prašine. N'Golo je bešumni agregat na jedinstveni pogon koji nije osuđen na rok trajanja i na kvarenje. N'Golo je mašina Francuske. N'Golo Kante je ŠAMPION SVIJETA!
On nije čovjek koji će vikati na vas ili vas kritikovati. Onaj skriveni i uplašeni osmjeh na licu malenog čarobnjaka velikog srca. Sve je to Kante.
Otac N'Gola Kante je preminuo kada je N'Golo imao svega 11 godina, tako da se Kante morao brinuti za svoje sestre još od malih nogu. Kako bi prehranio svoju porodicu, N'Golo je bio sakupljač smeća. Da, dobro ste pročitali. Kante je sakupljao smeće po ulicama francuskih gradova, a danas je šampion svijeta.
Suton je, uveliko je ljeto. Romantična su vremena. Lagani povjetarac koji se i dalje, s vremena na vrijeme, pojavi iz čarobne lampe. Stari duhovi Pasadene i kultni repić koji se vijori na prokletim vjetrovima kalifornijskog sunca.
Stare ljubavne priče Fjodora Mihajloviča i Lava Nikolajeviča u duhu dva fudbalska junaka, sa glavnim ulogama u ruskom hramu fudbala, moskovskom Luzhnikiju. Ovo je priča o malenom pastiru sa Velebita i malenom sakupljaču smeća iz Pariza. Ovo je priča o kralju Luki i kralju N'Golu. Ovo je priča o ŠAMPIONIMA!
Novinar: Haris Ahbabović