Naš nacionalni tim tako je izgubio gotovo sve šanse da se preko kvalifikacija za kontinentalno takmičenje plasira na završni turnir, pa nam jedina nada, ako se ne desi neko čudo u grupi J kvalifikacija za Euro, preostaje baraž za Ligu nacija.

Podsjećanja radi, Bosna i Hercegovina nakon šest odigranih kola zauzima tek četvrto mjesto u kvalifikacijama za Euro sa svega sedam poena, a nakon današnjeg poraza u Jerevanu, preskočila nas je i selekcija Armenije.

Kada je, pak, u pitanju Liga nacija, tamo nas očekuje baraž u kojem ćemo eventualno igrati protiv reprezentacija Ukrajine, Danske ili Švedske. U slučaju da se neka od spomenutih reprezentacija plasira na EP preko kvalifikacija za to takmičenje, što je vrlo izvjesno, onda će i protivnici u baražu za Ligu nacija biti drugačiji, u zavisnoti od ekipa koje se nisu plasirale kroz kvalifikacije za Euro. Međutim, imena protivnika nama više uopće ne zna mnogo, s obzirom da do 80. minute moramo strahovati protiv Lihtenštajna, da lagano gubimo utakmicu u Tampereu, te da primimo četiri gola od Armenije u Jerevanu.

Neposredno nakon šokantnog poraza u Jerevanu, Robert Prosinečki, selektor reprezentacije BiH, podnio je ostavku. Pošteno, donekle. Ne zbog toga jer je isključivi krivac za novi fijasko, nego jer je čovjek doslovno priznao vlastitu krivicu i nije želio nikoga drugog kriviti za ovaj neuspjeh, a mogao je, možda i morao. Zato i kažem, ponešto donekle.

Uprkos lošim igrama našeg nacionalnog tima u posljednje vrijeme, te ne baš sjajnim izdanjima u Ligi nacija (iako smo redovno osvajali bodove), nije baš popularni Robi glavni i isključivi krivac novog fijaska našeg fudbalskog nacionalnog tima.

Najveću krivicu, uz selektora i pojedine reprezentativce kojima je igranje u reprezentaciji davno postao poligon za ono čuveno Lulićevo "kolači i rodbina", snosi i krovna kuća bh. fudbala, Nogometni savez ove zemlje. U narednim danima ćemo pokušati dobiti nekoga iz NSBiH kako bi sjeo pred kameru našeg portala i kako bismo sa njim porazgovarali o svim problemima koji se trenutno vuku ne samo oko nacionalnog tima, nego i samog fudbala u Bosni i Hercegovini.

Kako su Švabe riješile svoje probleme

Sjećate li se nekoliko neuspješnih ciklusa reprezentacije Njemačke sa početka novog milenijuma? Uredu, možda je neumjesno poređenje nas i Nijemaca, s obzirom da smo dva svijeta različita, ali od onih najboljih se i treba, ali i mora učiti, jer ćeš i dalje tapkati u vlastitom blatu i lutati u mračnom ćorsokaku, dok te onaj najbolji, svojim primjerom, ne izvede na svjetlo.

Njemačka je imala dva velika podbačaja na dva velika takmičenja, tačnije na Euru 2000. godine kada su ispali u grupi, sa samo jednim osvojenim bodom, te četiri godine kasnije na Euru 2004. godine, kada su također ispali u grupi sa dva osvojena boda i kada nisu uspjeli savladati ni slabašnu Latviju koja je danas doslovno reprezentacija za "nabijanje" gol razlike. 

Nijemci su nakon toga napravili potpunu rekonstrukciju fudbala, sistema, jedan veliki i kolektivni reset. Napravili su fudbalski plan koji treba da radi barem narednih 15-ak godina, promijenili su ljude koji su se vrtili oko Njemačkog fudbalskog saveza, napravili su ogromnu bazu sa novim, mladim fudbalerima, posijali su sjeme koje je ubrzo počelo da daje plodove.

Već na narednom velikom turniru, na Mundijalu na kojem su bili domaćini, su osvojili bronzu, dvije godine kasnije na Euru su igrali finale, potom dvije godine kasnije su na Mundijalu ponovo osvojili bronzu, pa su igrali polufinale Eura, da bi u konačnici šlag na tortu stigao 2014. godine kada su u Brazilu po četvrti put postali prvaci svijeta. Tako to rade veliki, oni najveći. Uredu, reći ćete "Pa, i kod Nijemaca više ne ide kako treba". Ne ide! Ali, vjerujem da Nijemci imaju već tri nova plana šta i kako dalje. Zato sam i napisao maločas "plan za narednih 15-ak godina", ne zauvijek.

Tapkanje u blatu i strmoglavi pad nakon Brazila

A gdje smo mi nakon tog historijskog plasmana na SP u Brazilu 2014. godine? Vjerovatno, za sada, nigdje, s obzirom da je upravo od te 2014. godine krenuo strmoglavi pad našeg nacionalnog tima, bez želje da se napravi jedna nova, zdrava baza mladih fudbalera i neki novi nacionalni fudbalski plan koji bi trebao "šljakati" u naredni 10-15 godina. Propustili smo da se plasiramo na svako naredno takmičenje nakon te 2014. godine, iako smo imali (još uvijek) tim koji je mogao iznijeti barem jedan od ta tri kvalifikaciona ciklusa (računajući i aktuelni) u kojima smo doživjeli neuspjeh.

Vratimo se na NFSBiH. Koliko je krivica tih ljudi? Vjerovatno najveća. Oni biraju selektore, oni kreiraju sudbinu bh. fudbala, oni kreiraju/ne kreiraju nacionalne fudbalske planove za narednih 10/20/30 godina, oni se brinu o našim vanserijskim talentima koji redovno odbijaju da igraju za zemlju svojih roditelja, oni se brinu za napredak bh. fudbala, oni se brinu za klubove u Premijer ligi, oni kreiraju cijene karata za domaće utakmice reprezentacije zbog čega nam domaće utakmice liče na predstavu u pozorištu, a ne na fudbalsku utakmicu, oni kažnjavaju iste te domaće klubove zbog paljenja baklji, puneći tako vlastitu kasu, a stavljajući klubovima, koji ionako jedva sastavljaju kraj sa krajem, velike finansijske minuse.

Koliko je isti taj NSBiH uložio novca u razvoj domaće infrastrukture, ne računajući projekte od UEFA-e na koje domaći klubovi apliciraju preko Saveza koji samo stavi svoj potpis (dakle, ne daje NSBiH pare, nego UEFA)? Koliko, konkretno, ciframa? Koliko Želji, koliko Sarajevu, koliko Slobodi, koliko Zrinjskom, koliko Borcu?

Koliko je novca Savez uložio u travnjake na bh. terenima, u reflektore, u tribine, stolice, mokre čvorove, razvoj mladih igrača, trenera, fudbalskih radnika? Da li imaju neku konkretnu i jasnu cifru, toliko i toliko KM, koju su uložili u razvoj bh. fudbala u posljednjih 10 godina?

Koliko se NFSBiH brine o domaćem šampionatu, o domaćim igračima i trenerima? Koliko polažu nade u domaći šampionat, ili su naši domači igrači mutavi dok igraju u dresu Željezničara, Sarajeva i Zrinjskog, a onda se pretvore u Mbappea, Messija i Ronalda kada potpišu ogovor sa nekim klubom iz poljske ili turske druge lige? 

Je li dobra poruka da među 23 igrača u reprezentaciji nema mjesta fudbalerima iz domaćeg šampionata, Premijer lige? Da li je to dobra poruka svim onim igračima koji igraju ovo takmičenje? Ima li taj NSBiH uopće bilo kakav plan kako i na koji način da unaprijedi domaće fudbalsko takmičenje ili ih zanimaju samo fudbaleri koji svoj fudbalski hljeb zarađuju u inostranim klubovima? Je li se tako čuva snaga domaćeg fudbala i je li to recept za uspjeh? Koliko su povezani sa raznim menadžerima koji forsiraju svoje fudbalere da se vrte u i oko nacionalnih timova?

"Velika" fudbalska imena nam kroje sudbinu bh. fudbala

Uostalom, gdje su to sve igrali fudbal čelni ljudi našeg Nogometnog saveza? Idemo redom (ovo stoji na zvaničnom sajtu NSBiH):

Predsjednik NSBiH, Elvedin Begić, je diplomirao na Fakultetu za saobraćaj u Sarajevu. Pored posla u NSBiH, zaposlen je i na Međunarodnom aerodromu u Sarajevu. Od fudbala, bio je predsjednik FK Butmir, a trenutno je član uprave kluba. Dakle, profesionalni fudbal nikada nije igrao.

A ko su ljudi koji su, primjera radi, zaduženi za izbor novog selektora? Ko su ljudi koji odlučuju ko će nas voditi u narednom periodu? Ko su ljudi koji su kao selektora postavili i Roberta Prosinečkog, a vjerovatno će se sada skrivati iza leđa loših rezultata i uperiti prst krivnje u popularnog Žutog. Selektora nam biraju "fudbalski velikani" koji su igrali za Jedinstvo Brodac, Famos iz Hrasnice, Bosnu iz Mionice i Slogu iz Doboja:

Prvi potpredsjednik IO NSBiH je Milorad Sofrenić. Rođen je 1959. u Gornjem Brodcu (Općina Bijeljina). Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Beogradu 1983. godine. Nastupao je za FK Jedinstvo Brodac od 1975. do 1988. godine. Bio je fudbalski sudija od 1987. do 2005. godine, kao i kontrolor suđenja u Premijer ligi BiH, kao i potpredsjednik FK Jedinstvo Brodac. Obnašao je i funkciju prvog potpredsjednika FS Republike Srpske.

Drugi potpredsjednik IO NSBiH je Ivan Beus. Rođen je 1969. u Mostaru. Obavljao je funkciju predsjednika NK Zrinjski Mostar, a bio je i direktor ovog kluba. U septembru 2012. godine izabran je za predsjednika Izvršnog odbora NS HNK Mostar.

Muhamed Begagić je član IO NSBiH. Rođen je 1947. u Zenici. Po zanimanju je inženjer mašinstva. Igrao je za mlađe kategorije FK Čelik Zenica, kao i u nekoliko klubova opštinskog nivoa. 1979. godine stiče zvanje fudbalskog sudije i od tada se njegov rad veže za sudijsku oblast. Do 1982. godine, sa zvanjem saveznog sudije, sudio je republičku ligu BiH. Vršio je i dužnost predsjednika Odbora za stabilizaciju u NSBiH. U septembru 2012. godine imenovan je za predsjednika Izvršnog odbora NS ZDK.

Irfan Durić je član IO NSBiH. Rođen je 1964. u Cazinu. Mašinski je tehničar. Igrao u omladinskim kategorijama FK Krajina Cazin, gdje je od 2009. godine član Upravnog odbora kluba. Od 2011. godine član je Izvršnog odbora i potpredsjednik Sportskog saveza Općine Cazin. Član je Izvršnog odbora Nogometnog saveza Federacije Bosne i Hercegovine od 2010. godine, gdje danas obavlja funkciju predsjednika. 

Mato Jozić je član IO NSBiH. Rođen je 1960. u Boku, Općina Orašje. Gimnaziju je završio u Orašju, a 1985. godine u Novom Sadu završava Pravni fakultet. Bio je član predsjedništva NK Orašje, predsjednik NK Bok, član Izvršnog odbora NSBiH, te član Komisije za sigurnost i stadione NS/FS BiH. Obavljao je i funkciju predsjednika NS FBiH.

Mile Kovačević je član IO NSBiH. Rođen je 1961. u Žeravici, Općina Gradiška. Po zanimanju je advokat. Kao sportski radnik obavljao je funkciju predsjednika FK Jedinstvo Žeravica. Od 1998. do 2002. godine bio je predsjednik PFS Banja Luka, a od 2002. do 2007. godine predsjednik PFS Gradiška. Za predsjednika FSRS izabran je 30. 11.2007. i tu funkciju obavlja i danas.

Dragan Kulina je član IO NSBiH. Rođen je 1959. u Sarajevu. Po zanimanju je arhitektonski tehničar. Osnovnu školu i srednju građevinsku školu završio je u Sarajevu. Fudbalom se počeo baviti 1972. godine u FK Famos Hrasnica gdje je igrao do 1976. Nastupao je za FK Novi Grad Sarajevo od 1976. do 1981. godine kada završava karijeru aktivnog fudbalera. Bio je predsjednik i generalni sekretar FK Novi Grad Sarajevo.

Ivan Perić je član IO NSBiH. Rođen je 1956. u Tomislavgradu. Diplomirao je na Pedagoškom fakultetu u Rijeci. Od 1989. godine član je Skupštine NK Tomislav. 

Nurdin Peštalić je član IO NSBiH. Rođen je 1965. u Lukavcu Donjem kod Gradačca. Osnovnu školu završio je u Lukavcu Donjem, a srednju u Gradačcu. Kao igrač, a kasnije i kao funkcioner djelovao je u NK Bosna Mionica. Bio je potpredsjednik UO NK Zvijezda Gradačac i predsjednik Nogometnog Saveza Općine Gradačac.

Muhidin Raščić je član IO NSBiH. Rođen 16. 5. 1954. u Goraždu. Kao igrač nastupao u svim kategorijama FK Radnički iz Goražda, gdje je obavljao i funkciju Predsjednika kluba. Predsjednik je Izvršnog odbora Fudbalskog saveza BPK.

Midhet Sarajčić je član IO NSBiH. Rođen je 1971. u Novom Travniku. Bachelor je opće kineziologije Edukacijskog fakulteta Travnik. Tokom igračke karijere nastupao za FK Bratstvo Novi Travnik, FK Zenica, NK Čelik Zenica, NK Travnik. U dva mandata bio je član Izvršnog odbora Nogometnog saveza Srednjobosanskog kantona, od 2008. do 2016. godine.

Dragan Soldo je član IO NSBiH. Rođen je 1980. u Širokom Brijegu. Apsolvent na Fakultetu za sport i tjelesni odgoj u Sarajevu. Posjeduje UEFA „B“ trenersku licencu pri Centru za edukaciju kadrova NS/FS BiH. Kao golman prošao sve omladinske kategorije NK Široki Brijeg, gdje je bio član i seniorskog tima od 1998. do 1999. godine. Od 2005. do 2009. radio kao trener u Omladinskoj školi nogometa NK Široki Brijeg, kada je prešao u administraciju kluba na poziciju tajnika za međunarodne odnose.

Zlatko Spasojević je član IO NSBiH. Rođen je 1956. u Doboju. Završio je Pedagoški fakultet, smjer mašinstvo na Sveučilištu u Rijeci 1980. godine. U fudbalu je od 1973. godine, prvo kao igrač, a zatim i kao trener FK Željezničar Doboj i FK Sloga Doboj. U periodu od 2009. do 2012. godine bio je član Izvršnog odbora FSRS.

Ranko Vučković je član IO NSBiH. Rođen je 1960. u Prijedoru. Diplomirao na Elektrotehničkom fakultetu u Banjaluci 1985. godine. Obavlja dužnost direktora JU „Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje invalida Republike Srpske“. Član je Komiteta za hitna pitanja u FK Rudar Prijedor, tijela koje obavlja funkciju Upravnog odbora kluba.

Da li je samo Žuti kriv?

Je li samo Robi kriv, jesu li samo igrači krivi, je li samo Zukanović kriv, momak koji danas jednostavno nije imao svoj dan? 

A jeste li razmišljali ikada, koliko je kriv za sve sistem koji se krije iza leđa lošijih rezultata selektora koji su bili ovdje? Koliko su krivi oni koji su tu da se brinu o sudbini bh. fudbala, iza zavjese? Pitam ne iz perspektive novinara, nego čovjeka koji je na tribinama domaćih stadiona pregledao na desetine utakmica domaćih klubova (plaćajući karte, ne uzimajući nekakve novinarske propusnice, jer valjda se tako čuva i gura domaći fudbal).

Gdje su oni, koji tu trebaju da budu, primjera radi, na posljednjem vječitom derbiju, najboljem nakon rata? Gdje su bili i šta su radili za vrijeme utakmice (mislim na ljude koji su čelnici NSBiH)?

Ili smo, zaista, postali zombi masa koja ne zna stvari sagledati na pravi način i nazvati ih pravim imenom, onako kako i jesu?!

Novinar: Haris Ahbabović