Ovako počinje i završava najoriginalnija, najkraća, najproduktivnija, ali i najžalosnija rečenica u Bosni Hercegovini. Ustvari, ova rečenica, uz par subjekata, predikata, objekata i sivih namjera opisuje Bosnu i Hercegovinu, odnosno sistem koji je godinama uspostavljen u ovoj zemlji.

Ova rečenica ne opisuje dobre ljude koje ova zemlja ima. Ne opisuje onu medicinsku sestru sa UKC Tuzla koja je u tri sata ujutro podijelila svoj sehur sa čovjekom koji je doveo dijete u Hitnu pedijatrijsku službu. 

Ova rečenica ne opisuje sve dobre momke i djevojke iz bh. humanitarnih udruženja koji su ostali na posljednjoj liniji odbrane ljudskosti i osmijeha koji je dovoljan da produži život dedi ili nekoj zaboravljenoj nani u Podrinju.

Ova rečenica ne opisuje ljude koji vole svoju zemlju. A kako jednom reče Goran Bare, u rijetkim trenucima kad je bio trijezan, voljeti svoju zemlju znači da je ne kradeš, ne varaš, ne psuješ, ne omalovažavaš, ne sisaš njene resurse i ne koristiš njene povlastice.

Granatiranje selama

Zamislite kako bi ova napisana rečenica izgledala u nekim drugim paralelnim univerzumima, zatočenim u nerealnoj stvarnosti i osuđena na vječni život. Pa, BiH je taj nenormalni paralelni univerzum. Uostalom, u Bosni i Hercegovini više ništa nije nerealno. Ovdje je svaka budalaština postala puter koji se ujutro maže na krišku hljeba. Ovdje je kriminal postala voda koju pijemo svakodnevno i njome smo već odavno kontaminirani. Ovdje je iskorištavanje države i uzimanje njenih dijelova tijela postalo često kao "Dobar dan" ili kao "Selam alejk". 

"Selam gospodine Novaliću, Asim mi je rekao da vam se javim u vezi s respiratorima, pa kad budete imali minutu".

I taj sveti "selam" vrišti od muke koliko je patnje samo prešlo preko njegovih leđa. Taj sveti "selam" kojeg danas iskorištava svaka mraka i kiti se njegovim sjajnim smaragdima. Taj sveti "selam" koji je preživio sve napade i ubode strijela, koji krvari više nego ikada, ali ako ga posiječete mačem napola, uvijek će iz njega viriti samo nevina svjetlost i svetost. Zato ga svi i koriste na pogane načine, jer je tako nevin, unikatan, sačuvan, jak i plemenit.

Mislim, ne treba biti previše pametan da bi čovjek, pogledom na blato svakodnevnice, shvatio u kakvoj se gabuli nalazimo svi. Boli najviše činjenice da nam je to gabulistično stanje postalo toliko upečatljivo i toliko smo se navikli na njega, da više ne znamo drugačije misliti, raditi, djelovati. Ne znamo više šta je dobro, a šta loše.

Kad nenormalno postane normalno

Senzacionalna vijest je postala kada neko pronađe novac i vrati ga vlasniku. Senzacionalna vijest je postala svako dobro koje se učini na ovoj zemlji balkanskoj. Senzacionalna vijest je postala kada doktor porodi ženu bez poklona u koverti.

Senzacionalna vijest je postala kada neko u Banjaluci ili Širokom Brijegu kaže da voli Bosnu i Hercegovinu. Senzacionalna vijest je postala sve ono što je, ustvari, normalno i očekivano, po svim Božijim zakonima.

Baš kao što je Nuha a.s., gradeći svoju lađu, morila svakodnevnica da gleda zlo koje se nalazi u srcima ljudi, tako danas gotovo da možete namirisati svu pakost, zlo, pokvarenost i moralnu izopačenost do koje su se neki itekako visoko popeli, i nemaju namjeru da siđu sa tog drveta tame i užasa. 

Jesi li onda i ti glup?

Prepiska osumnjičenih u aferi "Respiratori" uostalom otkriva još jednu mračnu istinu, a to je da su mnogi akteri ove afere imali potpuno drugačija razmišljanja o svojim "partnerima i saradnicima", što pokazuje prepiska koja je objavljena u medijima prije nekoliko dana.

U jednoj poruci Novalić kaže: "Ako Solak ne promjeni poslovnik, možemo se slikati". Ganibegović na to kaže za Solaka: "Ograničen je k'o balkon, a vozi Tuarega". Novalić dodaje: "On jadan i ne zna da ne odlučuje ni o čemu. Mogu misliti šta Hrvati misle, još jedan glupi Bošnjak".

Svako bi postavio jedno vrlo jasno i jednostavno pitanje: Pa što ga, bolan ne bio, onda ne smijeni sa pozicije direktora FUCZ-a ako je "ograničen k'o balkon" i ako je "glup", a ti si znao za sve to? Jesi li onda i ti saučesnik u njegovoj nestručnosti, ako si sve to znao? Jesi li onda i ti ograničen kao balkon? Jesi li onda i ti glup?

Hodžić: "Šuti, zamrzio sam ime zbog njega, težak je k'o tuč" (kaže Fikret Hodžić, misleći na Fadila Novalića).

Marić: "Šta bi na kraju?"

Hodžić: "Neka tuku, isplatit će se. Ma brate, nestručni ljudi, gori nego ja, a kupuju opremu".

Svako bi postavio jedno vrlo jasno i jednostavno pitanje: Pa što, bolan ne bio, radiš onda sa nestručnim ljudima, zašto posluješ s njima? Zašto si onda s njima ako su nestručni? Šta si vidio u njima? Kako ti, uopće, mogu pomoći ako su tako nestručni i ako ti nanose glavobolje?

"Selam gospodine Novaliću, Asim mi je rekao da vam se javim u vezi s respiratorima, pa kad budete imali minutu".

Ko je više taj Asim, tajanstveni lik iz ove rečenice? 'Dušmani i mrzitelji Bošnjaka' će reći kako je to Asim Sarajlić, dok će drugi, oni racionalniji reći, da "ima više Asima", kako i sam jedan od Asima jučer reče. 

Selam, gospodine Asime!

A zamislite da živimo u bajkovitom svijetu, kako bi ova rečenica zvučala:

"Selam gospodine Novaliću, Asim mi je rekao da vam se javim u vezi s respiratorima, ali ja ne želim da to ide tako. Rekao sam Asimu da ne želim njegovu pomoć, da ne želim štelu. Želim da sve bude transparentno i pošteno, pa kad budete imali minutu".

"Selam gospodine Abramoviču, Asim mi je rekao da vam se javim u vezi s transferima, pa kad budete imali minutu".

"Selam gospođo Ernotte, Asim mi je rekao da vam se javim u vezi s Eurosongom, pa kad budete imali minutu".

"Selam gospodine Nolan, Asim mi je rekao da vam se javim u vezi s filmom, pa kad budete imali minutu".

"Selam gospodine Gates, Asim mi je rekao da vam se javim u vezi s poslom, pa kad budete imali minutu".

"Selam gospodine Asime, Asim mi je rekao da vam se javim u vezi s onim poslom iz kulture, pa kad budete imali minutu".

Novinar: Haris Ahbabović