U BiH godišnje od karcinoma dojke oboli oko 1600 žena, a 800 ih izgubi borbu za život. O borbi sa ovom opakom bolešću govorila je za Souce.ba Velida Velida Kapo-Kurudžija čija je majka, nažalost izgubila bitku.

Dijagnostika 

- Karcinom dojke kod moje majke verifikovan je 2007. godine kada se liječila medicinski dostupnom tehnologijom koja je uključivala opeerativni zahvat, tada poštedni kao i cikluse kemoterapije. Jedan važan simptom koji je dominirao u tom periodu je bio iscjedak iz dojke promjenjene boje koji nas je ponukao na dodatna ispitivanja da bi na kraju imali i dijagnozu. Remisija iste bolesti događa se ponovo prošle godine i tada se moja majka odlučuje na operacijski zahvat. Ovaj put je urađena mastektomija jedne dojke i na tome se stalo. Znate, neko ko je prošao ciklus kemoterapija nerado ih prihvata ponovno, jer ovaj put zna cijeli tok. Pokušavamo se braniti od zlotvora alternativnim metodama i tu vidimo da nema nekog pomaka. Mišljenja sam da medicinski protokol plus alternativne metode kao dopuna su pohvalne, ali sama alternativa na žalost u našem slučaju se nije pokazala kao dobra, objašnjava Velida Kapo-Kurudžija.

- Bio je prvi val pandemije koronavirusa kad sam deverala sa svojom rahmetli majkom. Danas je jako teško, palijativna skrb ne služi ničemu, ustvari služi da vam propiše odgovarajuću terapiju koju bez njih ne možete podići i to je to. Na adresu ne dolaze. Nisam sigurna kako je bilo prije ove nesretne korone, ali sada je izrazito teško, prepušteni ste sami sebi i snalazite se kako umijete i znate.

Odnos prema oboljelima 

- Kada govorimo o odnosu prema oboljelima i šta je to što bismo mogli uraditi za njih sve bih savjetovala da imaju dosta sabura. Zaista je, prije svega, potrebno puno sabura od strane onih koji okružuju oboljelog. To su remisije različitih raspoloženja, od agresivnosti do nekontrolisanog plača, tuge itd. Mi smo njihova snaga i trebamo se truditi da svaki dan učinimo kao da je posljednji. S druge strane, mislim da trebamo o bolesti pričati kao o izlječenju u konačnici. Svjež zrak, zdrave namirnice, pozitivna atmosfera stvari su koje su im potrebne kao i blizina porodice. I nešto najvažnije- ne dozvoliti da ih boli. Truditi se na sve moguće načine da im poboljšate život, učinite ugodnim i bezbolnim koliko god je to moguće, u zavisnosti i od faze bolesti.

- U svoj toj borbi najteže je kada se radi o nekom vašem, kao što je kod mene slučaj bio da je riječ o mojoj majci. Prolazila sam sve sa njom, pokušavala biti njene oči, nene ruke, sve što nije mogla ona činila sam ja. Prevencija bi nam ustvari svima trebala biti prioritet i obaveza.

Značaj prevencije

- Skrenula bih ovim putem pažnju na mlade djevojke, odnosno žene svih generacija da shvate važnost preventivnih pregleda kako dojki tako i ginekoloških pregleda, jer bolest ne bira. 

Ne morate imati genetsku predispoziciju da bi oboljeli, dovoljno je da živite u ovom vremenu gdje smo svi pod stresom i nezdravim navikama koje dovode do toga da smo svi potencijalni kandidati za razne bolesti.  Stoga, pregled redovan je od velike važnosti i samo tako ćemo pomoći sebi i svojim najmilijima da nas ne gledaju bolesne i da ih ne gledamo bolesne. Zdravo mi bili, poručila je za naš portal Velida Kapo-Kurudžija.




Samopregled dojki
Inspekcija-posmatranje dojki
Prva faza samopregleda je vizualizacija (promatranje dojki). Svucite se do pasa i stanite pred ogledalo. Ruke pustite niz tijelo i posmatrajte se u ogledalu. Posmatrajte dojke i područje oko njih. Obratite pažnju na slijedeće elemete:


da li postoje promjene u veličini i obliku dojki?
postoje li otekline ili zadebljanja na dojkama?
postoji li promjena boje (crvenilo na jednoj ili odbje dojke)?
pozicija bradavica, da li su uvučene ?
kakve su boje bradavice (ujednačene ili različite)?
karakteristike kože dojke, da li je koža glatka ili nalik na koru naranče.
(Izvor: dzgracanica.com)


(Lejla Trle)