Na današnji dan, prije tačno 22 godine, zapaljen je jedan od simbola grada Sarajeva, stadion Grbavica. Zapadna tribina je u potpunosti izgorjela, dok je dio stadiona miniran. Oni koji su posmatrali paljenje Grbavice od strane agresora i danas veoma dobro pamte te trenutke.
Pune četiri godine je Grbavica bila prva linija razdvajanja, a njena sjeverna tribina leglo snajperistima koji su sijali smrt po Sarajevu. I kao što Tifina pjesma kaže „i ne znam kad' ću, al' znam da ću, doći do doma svog“, u martu 1996. godine, odmah po reintegraciji, Sarajlije su se vratile svojim domovima, a Sarajlijama se vratila njihova Grbavica.
Danas, 22 godine nakon paljenja Grbavice i 18 godina nakon reintegracije, stadion nije renoviran. Postavljena je nova drvena zapadna tribina, postavljene su i stolice, ali stadion nije ni blizu ispunjavanja uslova na osnovu kojih bi Željo ili reprezentacija BiH na njemu igrali međunarodne utakmice.
Željezničar, kao i svi sportski kolektivi u državi, pa i regionu, nije u stanju vlastitim sredstvima finansirati rekonstrukciju stadiona. Određena nastojanja postoje, ali su još uvijek daleko od realizacije.
Načelnik Općine Novo Sarajevo, Nedžad Koldžo, je radove na stadionu najavio još 2010. godine, pri proslavi titule prvaka FK Željezničar. A čitavu priču su, prema Koldžinim riječima, prije godinu i po pokrenuli Ivica Osim i on, a u realizaciji tog projekta, koji bi prema prvim procjenama koštao oko 30 miliona KM, bi bili uključeni FK Željezničar, Općina Novo Sarajevo, Kanton Sarajevo, FBiH i možda Grad Sarajevo.
Željezničar u cijelom projektu, ovom koji je zamislio načelnik Koldžo, ne bi učestvovao finansijski.
Za sada je urađen idejni projekat. Za izvedbeni se čeka formiranje nove vlasti poslije izbora, odnosno sufinansiranje projekta od strane Kantona i Federacije. Upravo je nestabilnost u državi, odnosno stalne promjene u vlasti, uzrok sporije realizacije cijelog projekta, koji bi u konačnici rezultirao stadionom na kojem bi Željezničar i reprezentacija igrali svoje domaće utakmice.
Prema ovom projektu, stadion ne bi imao poslovne prostore, što otežava pronalaženje ekonomske isplativosti, a odbija i potencijalne investitore koji ne bi mogli vratiti uloženi novac.
Nemoguće je očekivati da domaći investitor uloži potreban novac, a nemoguće je očigledno nadati se i stranim investitorima. Iskustvo nas je poučilo da nade ne usmjerimo i ka političarima. Nogometni savez bi sigurno mogao i morao uraditi nešto po ovom pitanju. Dok nas neko od navedenih ne iznenadi konkretnim potezima, ostaje nam da maštamo kako reprezentaciju BiH gledamo na obnovljenoj i modernoj Grbavici.
Novinar: Nedim Pobrić
Snimatelj: Alen Alilović
Montažer: Ermin Ljumić