Povodom "Zlatnog septembra", mjeseca podizanja svijesti o dječijem raku, za Source.ba govorila je Advija Džambas.

Advija Džambas danas ima 23 godine i studentica je četvrte godine Fakulteta zdravstvenih studija UNSA, a kao djevojčica od 13 godina suočila se sa teškom bolešću te dobila bitku života. Osim što je uzorna studentica Advija je danas volonterka Udruženja srce za djecu oboljelu od raka, kao i aktivna članica grupe mladiCe BiH - mladi poslije raka, te učestvuje u brojnim aktivnostima ovih udruženja.




- Za dijagnozu Hodgkinovog limphoma - raka limfnih čvorova, saznala sam u februaru 2010. godine. Tada sam imala samo 13 godina, u početku nisam bila svjesna šta mi se dešava, s čim se borim i koliko je zapravo ozbiljno stanje u kojem sam se nalazila. Upravo zbog ozbiljnosti stanja, mnogo toga se promijenilo u mom životu - kaže Džambas.

Ona naglašava da u trenutku "svijet stane" kada čujete takvu tešku dijagnozu i sve što je do tada bilo važno padne u drugi plan, a borba za život i zdravlje postane jedini prioritet. 

Džambas se osvrnula na period u kojem je rak bio tabu tema. Ona je istakla da u periodu kada se i sama borila s bolešću, prije deset godina, svijest ljudi o raku bila dosta niska, te je istakla da je razlog tome bio needuciranost i nedostatak interesa za takve teme. 

- Rak je bio tabu, i sama ta riječ povezivala se sa smrću. Obzirom na sve to imala sam takva iskustva da ljudi reaguju kao da nema nade i da je za mene kraj, ali nije sve tako crno, uvijek ima onih izuzetaka, moja porodica, rodbina i pravi, iskreni prijatelji bili su uz mene i vjerovali da ću uspjeti i pobjediti tu opaku bolest. Što se tiče školskih drugara, većina njih je zaboravila na mene, ne svi naravno, ali velika većina. Okupirala ih je ekspanzija društevnih mreža kao i sve ono što dolazi u tinejdžersko doba. Nastavnici su bili dosta razumni i maksimalno mi pomogli sa školskim obavezama - kaže članica udruženja mladiCE.




Studentica zdravstvenih studija osvrnula se na period koji je došao nakon borbe s malignim oboljenjem, te pojasnila kako izgleda život nakon dobijene jedne tako važne, ali i teške bitke.

- S bolešću i teškom dijagnozom zaista dolaze i  životne promjene. Smatram da me rak nije oštetio, niti unazadio u bilo kojem smislu, nego da me samo ojačao i pripremio za sve druge životne borbe koje su me dočekale i koje me tek čekaju. Tada shvatimo šta je zapravo važno u životu, šta je vrijedno našeg truda, zalaganja i eventualne brige. U tom smjeru se mijenja pogled na život, posložimo prioritete, a na prvom mjestu zdravlje kao najveća Božija blagodat, naša porodica i pravi prijatelji - govori Džambas.

Džambas naglašava da je prilikom borbe s bolešću najvažnije ostati pozitivan i ne predati se, a to je moguće uz adekvatnu podršku okoline, kako bliskih ljudi, tako i cijelog društva, ali i ljekara i kompletnog zdravstvenog sistema. Također,  vrlo je važno slušati savjete i preporuke ljekara i po njima postupati.

- Psihološka pomoć  je jedan od najznačajnijih faktora u ovakvoj borbi, borbi protiv raka, zato je vrlo važno da se u toku liječenja obrati posebna pažnja na to.  Stručna psihološka pomoć potrebna je od samog saopćavanja dijagnoze, kroz proces liječenja, a onda i nakon njega. Vjera i nada su ono za što smatram da mi je najviše pomoglo u periodu liječenja, uvijek sam bila optimistična, nikada nisam odustajala, pa ni u najtežim momentima. Bude loših dana, teških misli, padova, ali je najvažnije nikada ne odustati boriti se do kraja i vjerovati u ozdravljenje.  Jedan doktor u procesu mog liječenja rekao je: 80% je u vašoj glavi, a 20% je do nas doktora - pojašnjava Advija.

Džambas ističe da je važno podizati svijest o malignim oboljenjima. Maligna oboljenja su danas, nažalost, veoma česta. Skoro da nema osobe koja u svojoj okolini nema nekog ko se bori s tim, stoga je bitno podizati svijest o takvim bolestima, koje su zaista teške i dugotrajne, kako bi znali na pravi način da reaguju, da ne sažalijevaju nego da razumiju i budu ruka podrške. 

- Udruženje u kojem volontiram Srce za djecu oboljelu od raka i grupa Mladice – mladi liječeni od raka koja djeluje uz pomenuto Udruženje napravila je veliki uspjeh na tom polju. Kroz razne projekte i kampanje potencirali smo priču o raku i još uvijek to radimo, ne samo u septembru mjesecu podizanja svijesti o dječijem raku nego 365 dana u godini, i vidimo rezultate, a rezultati se ogledaju i u tome što se sve više ljudi interesuje za to, ne bježi od te teme, nego žele pomoći, a načina za pomoći je mnogo. Često je dovoljna lijepa riječ - naglašava Džambaš i dodaje da kako joj je tokom liječenja najviše je smetalo upravo to da se na pomen njene dijagnoze pomisli i na kraj. 

- Rak ne mora značiti kraj, pogotovo ne u dječim dobu, kada je procenat izliječenja veliki. Istina je da se dešavaju i gubici, troje od četvero djece pobjedi rak, za četvrto se dogodi ono nezamislivo, ali da treba da postoji nada i da je moguće dokaz smo upravo mi, mladiCe – mladi izliječeni od raka, koji svojim primjerom svjedočimo da je rak kod djece izliječiv - kaže Džambas.

Džambas zaključuje da je bitno bolest shvatiti kao iskušenje koje nam je dato, kao još jedno u nizu onih koje treba da prevaziđemo i pobjedimo. Nakon svake bitke izlazmo jači i spremniji za nove životne izazove i pobjede, zato je bitno nikada ne posustati. Nadajte se, vjerujete, s osmijehom izdržite, nema predaje!



Novinar: Nermana Crnčalo