Autor: Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES)

Skupština Kosova broji 120 poslanika, od kojih je 20 poslaničkih mjesta zagarantirano za pripadnike manjinskih zajednica. Srpskoj zajednici pripada 10 poslaničkih mandata, bošnjačkoj tri, turskoj dva, Romima (RAE zajednice) četiri i goranskoj jedno poslaničko mjesto.

Do održavanja prijevremenih izbora dolazi nakon što je Ustavni sud Kosova ocijenio neustavnim glas poslanika Etema Arifija iz Aškalijske partije, jer je bio pravosnažno osuđen na 15 mjeseci zatvora zbog malverzacija sa subvencijama, a ipak je učestvovao u izboru vlade premijera Avdullaha Hotija (LDK) 3. juna 2020., koja je izabrana uz podršku 61 poslanika (61/120). Na osnovu odluke Ustavnog suda vršiteljica dužnosti predsjednice Kosova Vjosa Osmani raspisala je prijevremene izbore za 14.februar 2021.

U istoj odluci Ustavnog suda se navodi, da osobe koje su u posljednje tri godine osuđene pravosnažnom presudom ne mogu da se kandidiraju na predstojećim izborima.

Vjosa Osmani vrši funkciju predsjednice Kosova od 5. novembra 2020. kada je Hashim Thaci (PDK) podnio ostavku, jer su Specijalizirana vijeća (KSC-SPO) protiv njega potvrdila optužnicu za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti.

Analitičari ocjenjuju, da predstojeći parlamentarni izbori predstavljaju posljednju šansu za obračun sa kriminalom i korupcijom te ratnim zločinima bez kojeg nema ekonomskog oporavka, vizne liberalizacije i integracije Kosova u savremene međunarodne tokove. Radi se o kraju jedne epohe ratnih vođa na Kosovu, od kojih je, pored počinjenih ratnih zločina, većina ogrezla u kriminalu. Izborna kampanja odvija se u vrijeme pandemije Covid-19 kada je dozvoljeno okupljanje najviše četiri osobe i velikih poplava, koje su zahvatile pojedine dijelove Kosova. Zbog toga će u izbornoj kampanji značajan utjecaj imati mediji, internet i društvene mreže na kojima dominira mlađa populacija.

Analitičari smatraju, gledajući nedavne skupove političkih partija prije početka izborne kampanje, da je zemlja postala eksperimentalni prostor u kojem je borba za vlast beskompromisna. Mnogo stabilnije zemlje od Kosova ne bi mogle sebi priuštiti čak tri vlade u roku od godinu dana. Situacija na Kosovu već je alarmantna, jer se u budžetskim rezervama nalazi samo 34 miliona €. Političke strukture ignoriraju građane i poslovnu zajednicu, a najveću štetu trpe radnici što će snažno utjecati i na ekonomski i na socijalni aspekt, ali prije svega na psihološki, jer su građani Kosova već izgubili nadu u bolje sutra. Doznake dijaspore bile su čak dva puta veće od vladinog paketa za oporavak. Procjenjuje se, da je dijaspora od 1999. godine do danas poslala na Kosovo više od 40 milijardi €, a samo u 2020.godini bilo je 800 miliona € doznaka dijaspore (manje za 1 milijardu € zbog pandemije Covid-19). Zabrinjavajuće je, da se čak više od 50% budžeta Kosova koristi za plate i dnevnice.Kosovo je u odnosu na druge zemlje, dobilo najmanje sredstava iz međunarodnih fondova za suzbijanje pandemije Covid-19 i oporavak privrede, a za to su najodgovorniji Vlada i Parlament Kosova.

Kosovo je jedna od zemalja u regionu, koja i dalje ima probleme sa konačnim biračkim spiskom, koji je nepročišćen i nevjerodostojan, jer je nelogično da na Kosovu ima više birača nego stanovnika.  

Kosovski politički „Trio“

Prijevremeni parlamentarni izbori na Kosovu odvijaju se u znaku tri glavna politička rivala: Pokreta Samoopredjeljenje „Vetëvendosje“ (LVV) Albina Kurtija, Demokratskog saveza Kosova (LDK) Isa Mustafe, i Demokratske partije Kosova (PDK) v.d. predsjednika Envera Hoxhaja. Pored „velikog Tria“ kao četvrti pokušava se uvrstiti i Ramush Haradinaj sa svojom Alijansom za budućnost Kosova (AAK). Kao novi akter na političkoj sceni pojavljuje se Građanska lista Vjose Osmani, koja može preuzeti dio glasača LDK. Zbog toga predizborno i pobjedničko savezništvo Albin Kurti i Vjosa Osmani predstavlja najjaču političku snagu, jer predstavlja novi kvalitet, koji okuplja najširi politički spektar na Kosovu i većina građana se može pronaći u njemu. Zanimljivo je, da vodeće stranke nisu Izbornoj komisiji prijavile predizborne koalicije što ilustrira i njihove međusobne odnose.

Haradinaj je uvođenjem nelegalnih 100% taksi na uvoz robe iz Bosne i Hercegovine i Srbije grubo prekršio međunarodni centralnoevropski trgovinski sporazum o slobodnoj trgovini CEFTA i nanio nepopravljivu štetu Kosovu u međunarodnim odnosima i štetu u vrijednosti 600 miliona €, a Srbiji štetu u vrijednosti 400 miliona €. Haradinaj je još uvijek pod hipotekom počinjenih ratnih zločina i kriminala i simbolizira „mračne sile prošlosti“, koje Kosovu ne trebaju, jer mu ne mogu osigurati svjetlu budućnost i to su pokazale u proteklih 20 godina vršenja vlasti. Hashim Thaci je iznudio predsjedničku poziciju prije četiri godine misleći, da će tako izbjeći sudsko procesuiranje i to je period snažnog nazadovanja i srozavanja međunarodnog ugleda Kosova. Isti sebični interesi u ovom slučaju prevladavaju i kod Haradinaja, koji je sam sebe kandidirao za predsjednika Kosova.

Analitičari smatraju, da bi novi sastav Skupštine Kosova trebao promijeniti ustavnu odredbu prema kojoj se predsjednik Kosova bira u Skupštini Kosova, nego bi se trebao birati neposredno na predsjedničkim izborima. Time bi predsjednik Kosova imao veći legitimitet, jer bi se tako eliminirala stranačka trgovina, koja je vrlo često na nivou krivičnog djela. Postojali su međustranački dogovori prema kojima se unaprijed nekoliko mjeseci čak i godina određivalo ko će biti budući predsjednik Kosova što sadrži elemente krivičnog djela i nema veze sa demokratijom i demokratskim izbornim procesom.

Hoxhaj i Rama zaustavili međunarodna priznanja Kosova

Enver Hoxhaj (PDK) izjavio je krajem decembra 2020. u Tirani: „Imat ćemo i konkretne prijedloge o integraciji ekonomija Kosova i Albanije“. Očito se Hoxhaj ne razumije u ekonomiju i ima vidljiv nedostatak vizionarstva, jer se Kosovo treba integrirati u moderne evropske i svjetske ekonomske tokove, a ne albanske.

Kosovo nije iskoristilo povoljan međunarodni trenutak za priznanja. Srbija se aktivno angažirala, da se zaustave nova međunarodna priznanja Kosova i povuku postojeća priznanja u čemu je u značajnom dijelu i uspjela. Tadašnji koalicioni partneri Demokratski savez Kosova (LDK) premijera Isa Mustafe i Demokratska partija Kosova (PDK) Kadrija Veselija doveli su Kosovo u tešku situaciju u svim segmentima, posebno kada se radi o međunarodnim priznanjima. Međusobni rivalitet je išao čak dotle, da je tadašnji ministar inostranih poslova Kosova Enver Hoxhaj (PDK) blokirao aktivnosti na daljem međunarodnom priznanju Kosova, kako se eventualni uspjeh ne bi mogao pripisati tadašnjem premijeru Kosova Isa Mustafi i LDK.

Premijer Albanije Edi Rama (PS) je retorikom, da će se Kosovo pripojiti Albaniji obeshrabrio one države, koje su imale namjeru priznati Kosovo, tako da su odustale od tih namjera. Time je nastala nepopravljiva šteta za Kosovo.

„Srpska lista“ na meti albanskih stranaka i srpske opozicije

Analitičari smatraju, da će predstojeći prijevremeni parlamentarni izbori na Kosovu biti u znaku ponovnog obračuna dijela srpske opozicije i albanskih političkih stranaka sa Srpskom listom (SL), koju podržava predsjednik Srbije Aleksandar Vučić (SNS). Ustvari preko Srpske liste (SL), koja je favorit izbora u srpskoj zajednici na Kosovu pokušat će, da se obračunaju sa predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem. Zbog toga će na Kosovu u završnici izborne kampanje posebno rasti tenzije usmjerene prema Srpskoj listi, ne isključujući i mogućnost upotrebe nasilja. Od izuzetne važnosti je, da se okonča dijalog između zvaničnog Beograda i Prištine potpisivanjem pravno obavezujućeg sporazuma, ukinu granice u regionu i otklone barijere i tako započne intenzivna međusobna saradnja, jer to je onda istinsko evropsko ponašanje.Upravo je regionalna inicijativa „Mini Schengen“ usmjerena ka ostvarivanju tih ciljeva. To potvrđuje i činjenica, da je Srbija u prošloj godini privukla čak 60% svih stranih direktnih investicija u regionu, dok je na Kosovu taj procent zanemariv.

Kurti nema prepreka za poslanički i  premijerski položaj

Nakon što je Ustavni sud Kosova ocijenio neustavnom Vladu Kosova premijera Avdullaha Hotija u istoj odluci Ustavnog suda se navodi, da osobe koje su u posljednje tri godine osuđene pravosnažnom presudom ne mogu da se kandidiraju na izborima. Takva odluka se prvenstveno odnosi na Albina Kurtija i njegov LVV. Krivično djelo za koje je Kurti uslovno kažnjen izvršeno je 2015., kada je na snazi bio Krivični zakon br. 04/L - 082, koji je u članu 100/2 predviđao, da nema pravnih posljedica ukoliko se izvršiocu izrekne novčana kazna, uslovna kazna ili sudska opomena.

Član 3 istog zakonika predviđa, da se na izvršioca primjenjuje zakon, koji je važio u vrijeme izvršenja krivičnog djela.

Potpuno bi bila druga je situacija, da je djelo izvršeno poslije 2019., kada je stupio na snagu novi Zakonik br. 06/L-074. Po članu 93/2, gore navedenog zakonika, predviđa se, da pravne posljedice ne mogu nastati kada se izvršiocu izrekne novčana kazna ili sudska opomena.

Analitičari smatraju, da je paradoks da oni koji su glasali za nelegalnu vladu Kosova što je potvrdio i Ustavni sud u svojoj odluci, sada pokušavaju Kurtiju, koji nema nikakvih zakonskih prepreka za kandidiranje na izborima, osporiti demokratsko pravo da bude kandidat za poslanika u Skupštini Kosova i premijerski kandidat. Kurtija optužuju odnosno smatraju, da ne može kandidirati na izborima iako je imao uslovnu kaznu koja je istekla, oni koji su imenovali nelegalnu vladu i koji nemaju nikakav kredibilitet. Kosovska izborna komisija je još uvijek pod utjecajem Hashima Thacija i PDK i na nju treba obratiti posebnu pažnju.

Poštivanje međunarodnih obaveza i potpisanih sporazuma

Nova Vlada Kosova morat će poštovati međunarodno preuzete obaveze i potpisane sporazume kao što su Briselski sporazum, koji uključuje i obavezu formiranja Zajednice srpskih opština (ZSO), CEFTA, Washingtonski sporazum i druge sporazume. Kao pozitivan primjer može poslužiti nova Vlada Crne Gore, koja je preuzela sve međunarodne obaveze i potpisane sporazume nakon pada autokratskog režima Mila Đukanovića (DPS).

Preuzete obaveze se ne mogu izbjegavati već u potpunosti realizirati, a ne selektivno. Postignuti sporazumi mogu se preispitati, ali nikako negirati.

Dijalog neće biti nimalo jednostavan, jer će u fokusu ponovno biti bolno pitanje nestalih osoba, ali i neispunjavanje onoga što je dogovoreno i potpisano u Briselu aprila 2013. godine, a to je Zajednica srpskih opština (ZSO).

Da se dijalog zvaničnog Beograda i Prištine ne može se promatrati kroz odnos „crno-bijelo“ potvrđuju i riječi predsjednika Srbije Aleksandra Vučića (SNS), koji je više puta izjavljivao: „Možemo da razgovaramo o svemu samo ako je riječ o kompromisu. A o tome da Albanci dobiju sve, a Srbija da ne dobije ništa – moj potpis nećete dobiti nikada. Ni moju podršku za to nećete imati. U ovom trenutku sam predsjednik Srbije, možda pronađete nekog drugog ko će željeti da bez ikakvog kompromisa, slijedeći samo ultimatume, da to prihvati“.

Analitičari smatraju, da je od ključne važnosti okončanje dijaloga između zvaničnog Beograda i Prištine posredovanjem EU i potpuna implementacija dogovorenog, koja se posebno pokazala manjkavom prilikom implementacije Briselskog sporazuma.


(Patria)