U većini slučajeva prođe od dvije do četiri sedmice do pojave prvih simptoma bolesti. Virus doživotno ostaje u domaćinu, a povremeno se, na primjer, padom imuniteta, može reaktivirati. No, u tom slučaju se više ne pojavljuju simptomi kao kod prve infekcije.

Ponekad se kao posljedica mononukleoze može javiti i žutica. Svi simptomi uglavnom nestaju nakon tri sedmice, ali se još najmanje dvije sedmice možete osjećati slabo, umorno, tromo i potišteno. Virus ima period inkubacije od oko četiri do šest sedmica, iako kod male djece to razdoblje može biti i kraće.Infektivna mononukleoza obično nije opasna bolest, ali je sklona recidivu.

Mononukleoza se može javiti i nekoliko puta godišnje što može biti izrazito iscrpljujuće iskustvo. Kada se ponovno pojavi, mononukleoza je obično slabijeg intenziteta nego prilikom prvog pojavljivanja infekcije.


Kako prepoznati simptome?

Simptomi infektivne mononukleoze su raznoliki. Zbog osjećaja slabosti, možete posumnjati kako se radi o gripi ili nekoj virozi. Nakon dva dana ćete moći primijetiti da imate otečene i bolne žlijezde na vratu, pod pazuhom i u preponama. Većina pacijenata javlja se s umorom koji traje nekoliko dana.

Kada je u pitanju infektivna mononukleoza, povišena tjelesna temperatura može se penjati i do 39°C te je može biti izrazito teško skinuti. Infektivna mononukleoza kod djece i kod odraslih se simptomatski ne razlikuje, osim što djeca u periodu infekcije mogu biti izrazito plačljiva i razdražljiva, piše skolazdravlja.ba.

Šta učiniti nakon obolijevanja?

Liječenje je simptomatsko, jer nema lijeka protiv uzročnika infekcije. Zaraženima se samo preporučuje mirovanje i odmaranje. Zbog temperature bi trebali uzimati što više tečnosti i po potrebi lijekove za snižavanje te visoke temperature isključivo one koje vam preporuči doktor.


(Lejla Trle)