Većina muškaraca i žena doživjela je manje ili veće unutrašnje stresove tokom prelaza u srednju odraslu dob, a u narodu, ali i u polju psihologije, to zovu „krizom srednjih godina“.

Stručnjaci koji se bave ovom temom su uočili nekoliko primjera „krize“, a mi smo razgovarali sa psihologom Đenitom Tuce, koja nam je pokušala što više približiti tu pojavu kod muškaraca i žena.

- Kriza srednjih godina obično se pojavljuje u dobi od 40 pa tamo do 65 godine života. To nije neka bolest ili poremećaj, nego jedan proces kojeg neki doživljavaju intezivnije, a neki ga uopšte ne dožive. Postoje u literaturi neki simptomi koji nam mogu pomoći da saznamo da li se neka osoba nalazi u krizi srednjih godina. Potišenost, usamljenost, povlačenje iz društva, osjećaj manje vrijednosti, potreba za nekim dječijim ponašanjem, iznenadno donošenje nekih životnih odluka... sve su to neki znakovi pomenute krize, priča nam početku naša sagovornica.

- Jedan faktor posebno utiče na čovjeka u tim godinama, to je gubitak. U srednjim godinama se gubi ta mladalačka predstava o sebi, gubi se strast u intimnoj vezi sa bračnim partnerom, gube se prijatelji koji umiru, djeca se osamostaljuju, ali glavni gubitak koji može da utiče na čovjeka je gubitak nade koja je postojala u mlađim godinama, a onda se tu dolazi i do spremnosti osobe da se suoči sa smrću, ističe Tuce.

Kriza srednjih godina se, kaže Tuce, manifestuje na više načina, a jedan je posebno izražen.

-  To se dešava na različite načine. Česta je pojava regresije, kao odbrambenog mehanizma, to je kada se osoba vraća na neke ranije već prevladane faze razvoja i to  se zapravo smatra i bijegom iz realnosti.

Na pitanje koga pogađa češće, da li muškarce ili žene, Tuce kaže: 

- Kriza srednjih godina ne bira, ali prema nekim podacima postoje različitosti u dužini trajanja krize. Tako na primjer kod muškaraca obično traje između tri do 10 godina. Vrijeme javljanja može varirati kod muškaraca i žena. Kod muškaraca je čest slučaj da se u ranim 40 godinama dogode te neke promjene, a kod žena je to slučaj u kasnim četrdesetim godinama, i obično se to povezuje sa smanjivanjem roditeljske odgovornosti. Pa onda žene dobiju više slobode da se suoče s nekim ličnim pitanjima. Međutim, kad govorimo o učestalosti u odnosu na spol, treba imati u vidu da je kod svakog različita percepcija  te krize. Prilagodba na srednjovječnost najviše ovisi u psihološkim karakteristikama pojedinaca, smatra ova psihologinja.

Pandemija koja traje već godinu dana i koja je uništila svjetsku ekonomiju i veliki broj ljudi ostavila bez posla, te odnijela veliki broj života upravo srednjovječnih ljudi, smatra Tuce, mogla je dodatno da utiče i na češći nastanak krize srednje dobi u narodu.

- Istraživanja su pokazala da je kriza srednjih godina povezana sa kulturom, sa stilom življenja, i ovo novo stanje može biti potaknuto samim starenjem čovjeka, pogoršanjem  zdravlja, ali i različitim i vanjskim okolnostima. Okidač za tu krizu obično bude jedan ili više nekih stresnih događaja koji vode ka anksioznosti u težim slučajevima. Ipak, nekako najčešći pokretač, generator, te krize srednjih godina jeste taj neki proces „sređivanja starih računa“, to inače dolazi tek u srednjim godinama. A glavna tema krize srednjih godina je potraga za smislom i svrhom, ističe naša sagovornica. 

- Krizu srednjih godina pojedine osobe često koriste kao izgovor ili opravdanje za neke loše poteze koje naprave u životu, kad su nervozne, kad se često svađaju sa svojim partnerom, kad su prepune negativne energije i slično, dodaje.

Đenita Tuce kaže kako je to istina i kako ljudi olako koriste pojam „krize srednjih godina“.

- Ljudi se često šale na račun te krize. Međutim, to nije bezazleno i banalno. Moguće je da ljudi to često koriste kao izgovor, ali ona prava kriza srednjih godina po nekim psihološkim propozicijama  zaista dovodi do spleta nekih različitih doživljavanja i reagovanja kod osobe uključujući neko egzistencijalno preispitivanje samog sebe, a što onda svakako može reflektirati određene životne izbore pojedinca. Sve ovo ranije rečeno može biti izgovor, a može biti i manifestacija unutarnjeg preziranja pojedinca koje ga kasnije dovodi u to stanje krize, zaključila je psihologinja Tuce.


NOVINAR: Mirza Kadić