Dokumentarac pokriva gotovo četiri godine dugu opsadu Sarajeva, glavnog grada Bosne i Hercegovine, tokom 1990-ih i umjetničku scenu koja je cvjetala u gradu tokom rata. U intervjuu za PEOPLE, Damon i redatelj filma Nenad Cicin-Šain objasnili su zašto su članovi U2-a u početku oklijevali dodati i svoje ime ovoj priči.

“Odmah sam otišao do njih i rekao im za ovaj projekt i pitao ih bi li sudjelovali, a oni su isprva bili nevoljki”, kaže Damon za PEOPLE, i dodaje:

“Razgovarao sam s njima i shvatio zašto – nisu željeli da film bude o njima”.

Kako je objasnio Damon, njegova ideja i ideja redatelja bila je da naprave film o “nevjerovatnim Sarajlijama i njihovom odnosu prema muzici [U2]”, a zvijezde grupe U2 nisu htjeli da budu u centru priče.

Kiss the Future dokumentira živote Sarajlija tokom opsade i priču o tome kako je američki humanitarni radnik Bill Carter stupio u kontakt s irskim rock bendom nakon što je stigao u Sarajevo tokom rata. Inspiriran time koliko se Sarajlija okrenulo muzici U2 tokom opsade, Carter je osigurao intervju s članovima benda prije koncerta u Italiji koji je emitiran na sarajevskim lokalnim medijima.

Nakon povezivanja s Carterom, bend je uložio značajne napore u podizanje svijesti o ratu kroz svoje turneje 90-ih. Na kraju su nastupili u Sarajevu u septembru 1997., nakon što je rat završio.

“Rekli smo im: ‘Ne, radi se o ovoj nevjerovatnoj stvari koju ste vi napravili – radi se o ulozi umjetnosti kao čina otpora u svijetu i u životima ljudi i ovim nevjerovatnim ljudima koji su doslovno riskirali svoje živote da bi išli slušati muziku ili puštati muziku usred opsade'”, kazao je Damon, pojašnjavajući značaj učešća U2 članova u ovoj priči.

Redatelj Cicin-Šain, čija porodica potječe iz bivše Jugoslavije, kaže za PEOPLE da je bio inspiriran da snimi Kiss the Future nakon što je prisustvovao koncertu 2017. u Sarajevu kojim je obilježena 20. godišnjica prvog post-ratnog nastupa benda U2 u glavnom bh. gradu, rekavši da je “koncert vidio kao način da podijeli što se dogodilo u mojoj zemlji”.

Dokumentarac govori o tome šta su članovi U2-a radili kako bi podigli međunarodnu svijest o građanima Sarajeva, a da to ne izgleda kao nešto što ide njima u korist.

“Razlog zašto je U2 uopće otišao u Sarajevo je taj što su ono što se događa vidjeli slično onome što se dogodilo u njihovoj vlastitoj zemlji, s društvenom nepravdom”, kaže za PEOPLE. “I vidjeli su mjesto gdje mogu dodati vrijednost i pridonijeti i imati svrhu”, dodaje.