Marko Andić: Napravim ono što se meni sviđa i ako ljudi to žele zvati „punkom“ svejedno mi je!
Marko Andić je mladi muzičar, čiji su roditelji 1993. godine napustili Sarajevo zbog ratnih dešavanja i započeli novi život u Engleskoj. Ljubav za muzikom naslijedio je upravo od njih, jer se oboje bave muzikom, i danas uspješno pliva u britanskim muzičkim vodama.
Povod za razgovor sa Markom, ili bolje reći prepisku putem e-maila, bio je nedavno izdavanje novog singla njegovog banda Pigeonhole. Pjesma nosi naziv „Figures, figures, figures“ i dostupna je za slušanje na
Spotify-u.
„
Uprkos restrikcijama zbog koronavirusa, naš novi singl je izašao 22. jula kako smo i najavljivali. Ovo je naša treća pjesma, kojoj su prethodili singlovi 'Death of a blue whale' i 'Hollywood, LA, Pt.2'. Koronavirus je skoro zasutavio svijet, ali nama je došao kao motivacija. U nemogućnosti svirki uživo, odlučili smo se za snimanje singlova i za sad nam to jako dobro ide“, napisao je Marko.
Za single „Hollywood, LA, Pt.2“ uspjeli su napraviti i video spot koji je kod njihovih fanova izazvao pozitivne komentare.
„
Pjesma je priča o onoj strašnijoj strani Hollywooda, o kojoj se malo ili nikako ne govori javno. Šta sve ljudi moraju proći, odnosno šta sve prolaze da bi postali zvijezde. I mislim da je to Eve Chadbourn, naša prijateljica koja je radila video, odlično dočarala“, pojašnjava Marko.
Inače, bend Pigeonhole postoji od prošle godine i trenutno broji šest članova, ali Marko se nada da će se taj broj povećati, te da bi njihov zvuk volio obogatiti možda nekom trubom.
„
Muzika koju sviramo teško se može žanrovski odrediti. U Britaniji to zovu post punkom, ali ima tu mnogo drugih utjecaja kao što su jazz, funk, pa čak i country. U biti, mi se igramo s muzikom i dosta eksperimentišemo“, objašanjava Marko i dodaje kako su ga ovoj vrsti muzike privukli bendovi poput Talking headsa, The falla i Country teasersa. Ovi posljednji su mu u početku bili i uzori, ali sad motivaciju i inspiraciju pronalazi u muzičarima/prijateljima koji su aktivni na alternativnoj londonskoj sceni.
„
Rekao bih da se punk manje odnosi na muziku i zvuk, a više na način razmišljanja i življenja koji on nosi sa sobom. Napravim pjesmu koja se meni sviđa, i ako to neko prepozna kao punk, nije mi važno“, riječi su Marka, koji nam iz prve ruke otkriva kako se umjetnost, posebno muzika, nedovoljno finansira u Velikoj Britaniji.
„
Istina, postoje neke manje scene gdje se neafirmisani bendovi mogu dokazivati, ali sve više takvih mjesta se zatvara. U zadnjih pet godina gentrifikacija je dosta promijenila London, nepovratno su izgubljena mnoga kreativna mjesta, a sve veći broj umjetnika ne zarađuje dovoljno da bi živjeli u glavnom gradu“, konstatuje Marko, tvrdeći kako London nikada više neće biti kreativno mjesto kao što je bio tokom sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog vijeka.
Uprkos tome, Marko neprestano radi na novim tekstovima i muzici, te se nada kako će se ublažiti restrikcije zbog pandemije i da će uskoro moći ponovo uživo nastupati.
„
Mi smo, prije svega, 'živi bend', dakle ono što nas je privuklo i što nas drži u ovome jesu živi nastupi. Toga trenutno nema i jako nam nedostaju naši nastupi u The Windmillu. Ipak se nadamo da će ovo sve brzo proći i da ćemo uskoro opet biti na bini“, zaključuje razgovor Marko.
Bend Pigeonhole možete pratiti i na njihovom
instagramu.