Drevno nalazište Rujm el-Hiri ('Kotač duhova') na Golanskoj visoravni u jugozapadnoj Siriji pravo je čudo od spomenika – za koje se ranije mislilo da je izvorno služilo kao svojevrsni astronomski opservatorij.
Prijašnje studije sugerirale su ovu svrhu na temelju Rujm el-Hirijevog poravnanja s objektima na noćnom nebu. Sada nova studija sugerira da to nije tako, dovodeći u pitanje zašto je ova zadivljujuća megalitska građevina izgrađena.
Istraživači sa Sveučilišta u Tel Avivu i Sveučilišta Ben-Gurion u Negevu u Izraelu utvrdili su da je Rujm el-Hiri značajno promijenio svoj položaj u posljednjih nekoliko hiljada godina, tako da nije uvijek bio tako blizu nebeskih tijela kao što je to danas, piše Science Alert.
Za novu studiju korištena je kombinacija tehnika, uključujući geomagnetsku analizu (promatranje tragova Zemljinog magnetskog polja u stijenama i tlu), tektonsku rekonstrukciju (modeliranje fizičkog pomicanja Zemljine površine) i daljinsko očitavanje (analiza rasporeda lokacije putem satelitskih snimaka).
"Geološka struktura područja Rujm el-Hirija oblikovana je tektonskom evolucijom regije, što je dovelo do rotacije blokova i, prema tome, migracije položaja i smjera glavnog ulaza i radijalnih zidova tijekom vremena ”, pišu istraživači u svom objavljenom radu.
"Integrirana geofizička analiza regije (uglavnom GPS i paleomagnetske rekonstrukcije) otkriva da se nalazište Rujm el-Hiri zarotiralo u smjeru suprotnom od kazaljke na satu i pomaknulo se sa svoje izvorne lokacije za desetke metara."
Istraživači misle da je izgradnja na tom mjestu mogla započeti još 4500. godine prije Krista, iako bi različiti dijelovi bili ponovno izgrađeni i dodani sve do bronzanog doba oko 3600. do 2300. godine prije Krista, vjerovatno uz nekoliko dodatnih izmjena tokom sljedećih stoljeća. Druga prethodna istraživanja pokazala su da se možda koristio kao utvrda ili regionalni prostor za okupljanje.
Nalazište se sastoji od središnje gomile okružene s nekoliko koncentričnih krugova bazaltnog kamena, koji pokrivaju oko 150 metara s jedne na drugu stranu. Tim je također identificirao druge strukture, zidove i tumule (grobne humke) u okolnim područjima.
"Većina arheoloških struktura u regiji ponovno je korištena dugo nakon njihove izvorne izgradnje", pišu istraživači. "To je uključivalo dodavanje novih značajki, izgradnju zidova preko starih i preoblikovanje krajolika novim objektima.
"Rujm el-Hiri je vrhunski primjer tako složenog niza."
Ovo je prvi put da su te znanstvene tehnike kombinirane na lokacijama u južnom Levantu. Istraživači su uvjereni da postoji još mnogo toga za otkriti u regiji; mogućnost da vidimo pregled područja odozgo i razumijevanje kako se ono mijenjalo tijekom vremena, potencijalno nam daje daljnji uvid u ove spomenike.
Ovakve informacije mogle bi se koristiti čak i za treniranje AI modela u budućnosti, sugerira studijski tim – koji bi zatim mogli uočiti slične strukture koje je napravio čovjek na satelitskim slikama koje nisu jasno vidljive sa zemlje.
"Implikacije ove studije protežu se izvan Levanta, pozivajući na komparativne studije s drugim megalitskim strukturama i tumulusima širom svijeta", pišu istraživači.