Prije samo nekoliko dana u Srbiji, odnosno u Pančevu, uplaćen je loto tiket, a srećni dobitnik osvojio je čak 5,1 milion eura.

Marko Đogo, dekan Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu, za "Nezavisne" ističe da je, na osnovu iskustava ljudi koje poznaje, najbolje uložiti u nekretnine.

"Svaki likvidan oblik imovine novca koji je lako došao, vrlo brzo se i potroši, a jedino su nekretnine ono čemu će najvjerovatnije rasti cijena i što nije lako pretvoriti u gotovinu i potrošiti. S obzirom na to, da ja ili neko blizak meni dobije na lotu, savjetovao bih mu da taj novac odmah, odnosno onaj dio koji pripada njemu, a ne državi, jer država dosta teško oporezuje dobitke na lotu, investira u nekretnine, i to po mogućnosti u nešto u čemu će živjeti, jer se toga teže odreći, nego kad bi izdavao taj stan", pojašnjava Đogo.

Kako kaže, poznaje ljude koji su zaradili pa izgubili veliki novac, ali da im je najčešće na kraju ostala nekretnina u kojoj su živjeli.

"Sve ostalo se potroši, ali za nekretninu se vežu i neće je lako dati ", smatra Đogo.

O tome koliko su građani finansijski pismeni, odnosno nepismeni, kako kaže, priča se već deset godina u Republici Srpskoj, ali on još nije vidio istraživanje koje je metodološki adekvatno sprovedeno da bi se znalo kolika je finansijska pismenost.

"Moj osjećaj je da je dosta niska, ali se popravlja s vremenom. Što duže živimo u nečemu što bar liči na kapitalistički sistem, to su ljudi sve više u dodiru sa finansijskim instrumentima i polako, vremenom počinju da razumiju te instrumente. No, i dalje je to daleko od očekivanog nivoa za nekog prosječnog građanina", kaže Đogo.

Ovo je, prema riječima ekonomiste Igora Gavrana, nažalost, rijetka dilema za građane, ne samo kod nas već i u regiji, jer većina ima dilemu kako da, iz nedovoljnih primanja, pokrije rastuće troškove života ili se zaduži.

"Kada je riječ o izboru sretnika koji imaju u šta da ulažu, opcije su različite, zavisno od iznosa kojim raspolažu, da li su spremni na duže čekanje i dugoročna ulaganja ili tek na brzi obrt novca, kao i prema njihovoj spremnosti na preuzimanje rizika.

Kriptovalute ne bih preporučio nikome, jer je riječ o visokorizičnim ulaganjima bez konkretne čvrste podloge u koju se možete pouzdati. Moguća je brza i velika zarada, ali i potpuna propast i bankrot. Ko je spreman na jako visok rizik u nadi da će imati sreće i iskoristiti period rasta njihove vrijednosti, može se odlučiti i za ovo ulaganje, ali ja lično nikada ne bih", naglasio je Gavran.

U drugim državama, pojašnjava, ulaganja u dionice takođe imaju smisla, ali naša lokalna tržišta su praktično mrtva, a pristup svjetskim uglavnom nemamo, pa je ovako nešto teško preporučiti.

"Za dugoročna ulaganja vjerovatno su najsigurniji izbor zlato i nekretnine, pri čemu zlato daje prednost lakše kupovine i prodaje u slučaju potrebe, a nekretnine imaju prednost mogućnosti izdavanja, odnosno zarade i bez prodaje. Naravno, društveno najkorisnije ulaganje je ono u pokretanje biznisa, odnosno proizvodne djelatnosti, gdje stvarate vrijednost i pomažete i drugima, a ne samo sebi, ako ste uspješni imate i doživotne prihode pa i prihode za naredne generacije", zaključuje Gavran.

Inače, u svijetu za najbolje trgovce važe Jevreji, a oni zarađeni kapital dijele na sljedeći način:

1/3 - biznis (sirovine, oprema, razvoj…)

1/3 - nekretnine (kuće, placevi, lokali, stanovi…)

1/3 - kapital (novac, vrijednosni papiri, zlato, dijamanti).

(Erna H.)