Često slavljen kao najveći filozof koji je ikada živio, postoje proturječni prikazi o Platonovim posljednjim godinama i smrti oko 348. p.n.e. Međutim, nova istraživanja tvrde da su otkrila Platonovo tačno mjesto ukopa: u vrtu njegove akademije u Ateni, u blizini svetišta.

Lokacija je zabilježena u tekstu epikurejskog filozofa Filodema, među tisućama drevnih tekstova u rimskom gradu Herculaneumu koji su oštećeni nakon erupcije obližnjeg Vezuva 79. godine.

Tim stručnjaka uspio je otkriti dijelove Historije Akademije koju je napisao Filodem, a koji opisuje školu koju je Platon osnovao u svoje ime i u kojoj je podučavao svog najpoznatijeg učenika Aristotela.

Costanza Miliani, direktor Instituta za nauku o baštini pri italijanskom Nacionalnom istraživačkom vijeću, rekao je za The Times: "Tinta na bazi ugljika korištena je za pisanje na svicima, koji su zapravo sami pretvoreni u ugljik zbog erupcije, što ih je činilo vrlo teškim za čitati."

Iako je većina ovog dokumenta već pročitana nakon pokušaja dešifriranja 1991. godine, tim gospođe Miliani uspio je otkriti još oko 30 posto karboniziranog papirusa.

Koristili su infracrvene i rendgenske skenere, opisane kao "bioničko oko", kako bi dešifrirali više od 1.000 riječi Historije Akademije, koje su prije bile nečitke.

Omogućio je lociranje tačnog Platonovog grobnog mjesta prvi put, rekao je profesor Graziano Ranocchia, koji je predstavio rezultate projekta.

“Znali smo da je Platon pokopan u akademiji, koja je bila vrlo velika, ali zahvaljujući snimkama sada znamo da je pokopan u vrtu na privatnom području, u blizini svetišta muza”, rekao je.

Tekst također sugeriše da prethodni izvještaj o Platonovom zarobljavanju od Dionizija, vladara Sirakuze za kojeg se smatralo da ga je prodao u ropstvo oko 387. pr. Kr., možda nije tačan.

Zapravo, profesor Ranocchia kaže da prema Filodemovu izvještaju, “čini se da je Platon prodan kao rob već 404. godine prije Krista, kada su Spartanci osvojili Eginu, ili, alternativno, 399. godine prije Krista, odmah nakon Sokratove smrti”.

Historija Akademije nalazi se među zbirkom tekstova pronađenih zakopanih u vili za koju se smatra da je pripadala zetu Julija Cezara i poznata je kao Herkulanejski papirus.

To je najveća sačuvana knjižnica iz grčko-rimskog svijeta, a većina onoga što se pokazalo čitljivim pripisuje se Filodemu.

Hiljade rukopisa, vjerovatno uključujući djela Eshila, Sapfe ili čak tekstove o ranim godinama kršćanstva, smatralo se nepopravljivo oštećenim, no klasičari se nadaju da bi otkrića u tehnologiji mogla otkriti nova otkrića.

Čitanje papirusa počelo je prije tri godine i bit će dovršeno 2026. godine.

Profesor Ranocchia rekao je da tim očekuje "pravi napredak" dok usmjerava svoje "bioničko oko" na druge fragmente teksta.

(Ajdin B.)