Cijena je nešto iznad 88 miliona KM, a stečajni upravnik Zijad Fazlagić, u ranijem razgovoru za naš portal je kazao da bi prodaja ispod te cijene bila poraz za njega, te da u tom slučaju radnici ne bi bili izmireni, zbog duga prema Poreznoj upravi FBiH, a koji je iznosio na kraju prošle godine 66,6 miliona KM.  Inače, taj dug Hidrogradnju svrstava među deset najvećih poreskih dužnika u FBiH.

Fazlagić je u istom razgovoru kazao da kada je tek došao, zatekao je "tipično beznađe".

"Znate kakvo se stanje zatekne kada ljudi nisu primili plaću tri do pet godina. Znači, to je sve stalo bilo i zamrlo, i ta oprema što je ostala, nije bila održavana, sve je bilo pod hipotekom i sve založeno", rekao je Fazlagić za Source.ba

Ono što je zanimljivo je da Hidrogradnja, a za razliku od većine nekadašnjih jugoslovenskih privrednih giganata koje su uništile i zatvorile privatizacije, prema pisanju portala Biznisinfo.ba, trenutno upošljava oko 100 radnika, te traži nove. Jako bitan dio je da uposlenicima redovno izmiruje obaveze, te da investira u novu opremu. 

Isti medij piše da je Hidrogradnja prošle godine ostvarila prihode u iznosu od 11,5 miliona KM.

Prihodi podružnica

Najveći prihodi su se ostvarili od dva kamenoloma (Kakanj i Hadžići) i pogona, Sigma i Briješće. 

Kada govorimo o mjesečnim prihodima organizacionih jedinica Hidrogradnje, među najvećim ostvaruje Sigma - oko 275 hiljada KM. Podružnica Sigma se inače bavi proizvodnjom betpmsle galanterije. Najveće mjesečne prihode Hidrogradnji donosi kamenolom u Hadžićima i to 290 hiljada KM. Kada je riječ o kamenolomu u Kaknju, on ostvaruje mjesečni prihod u iznosu cca 160 hiljada KM, te vrši vrši eksploataciju i transport mineralne sirovine za Tvornicu cementa Kakanj. Zanimljivo je da je upravo Hidrogradnja iz sopstvenih sredstava izgradila Tvornicu cementa Kakanj, a koja je bila pod okriljem građevinskog giganta sve do 1986. godine.

Kada je riječ o pogonu u Briješću, prema pisanju Biznisinfo.ba portala, on mjesečno donese prihode od oko 30 hiljada KM.

Problem - radna snaga

Dakle, u Sigmi, te kamenolomima Hadžići i Kakanj u prosjeku je uposleno oko 100 radnika. Sa radnicima se zaključuju Ugovori o radu na određeno vrijeme i to na mjesec dana, sve ovisno o potrebi posla.

Svi radnici jedanput godišnje i to u zimskom periodu kada je znatno umanjena potražnja za ovim proizvodima se upućuju na Biro. Zbog nedostatka određenih proizvodnih zanimanja određen broj radnika se upućuju na prekvalifikaciju i doškolovavanje čije troškove snosi Hidrogradnja, tako da se na taj način pokušava riješiti problem radne snage.

"Na tržištu rada nažalost iako je veliki broj nezaposlenih malo je ili nimalo onih koji žele raditi. Ako se pitate zašto radnici Hidrogradnje koji su ostali bez posla u stečaju ne rade, odgovor je jer nisu zainteresovani ili imaju druge izvore primanja. Trenutno je aktivan oglas za rukovaoce građevinskih mašina, automehaničara, autoeketričara, NK radnika i do danas niko od nezaposlenih traženih zanimanja nije došao na razgovor za posao. Prosjek neto plate se kretao između 809 i 816 KM, odnosno najniža neto plata u 2022. godini je iznosila 638 KM a najviša 1.870 KM", navodi se u dokumentu.

Hoće li se ikada uspjeti prodati?

Hidrogradnja se u proteklih sedam godina, koliko je u stečaju, na desetine puta pokušavala prodati putem usmenih javnih nadmetanja, a pravo je imalo svako fizičko ili pravno lice koje je prethodno uplatilo 0,25 posto ukupne tražene cifre, što je oko 220 hiljada KM.

Prije par mjeseci, u medijima se pojavila informacija da bi Hidrogradnju mogli preuzeti arapski investitori. 

Slična priča, ali ovaj put sa evropskim investitorima, spominjala se i 2022. godine, no, do prodaje nije došlo.

Inače, uslov prodaje koji se nalazi pred potencijalnim investitorom je da mora nastaviti poslovanje Hidrogradnje, uz zadržavanje postojećeg broja zaposlenih. 

Za one koji ne znaju, Hidrogradnja je prije rata zapošljavala pet hiljada radnika i godišnje zarađivala 300 miliona dolara, od čega čak blizu 200 miliona u inostranstvu.

BRANA U IRAKU

Poslovala je po Africi, Aziji, ali i Evropi.

BRANA U LIBIJI

Za vrijeme ratnih dešavanja, uništen je veći dio pogona, te mehanizacije na domaćem tržištu, a prekidom značajnih Hidrogradnjinih projekata u zemlji izazvalo je ogromne gubitke. Nakon rata, kompanija je izgubila domaće, ali je poslovanje nastavila na stranom tržištu.